Jesu li „more i sunce“ dovoljni za razvoj hrvatskog turizma te gdje je tu uloga hrane i pića, kao i kakva je budućnost poljoprivredene proizvodnje – neke su od tema o kojima smo razgovarali s potpredsjednikom Hrvatske gospodarske komore za turizam i poljoprivredu prof. dr. Draganom Kovačevićem.
Na početku on se posebno osvrnuo na enogastronomsko bogatstvo Hrvatske:
- Ono što je sigurno jest da imamo bogatu enogastronomiju i moramo je biti u mogućnosti ponuditi našim turistima. Naime jedan prosječni strani turist u Hrvatskoj oko 25 posto svoje ukupne potrošnje odvaja za hranu i piće. To su velika sredstva. Radili smo kalkulaciju za prošlu godinu i došli smo do ukupnog podatka da su oko 3 milijarde i 200 milijuna eura turisti potrošili za hranu i piće. - kaže Kovačević.
Na koji način kroz turizam, koji slovi kao izvozna grana, plasirati domaće poljoprivredne proizvode?
- Sunce i more su naše komparativne prednosti i to treba dalje razvijati i jačati. Međutim, treba reći i da Hrvatska treba razvijati i druge oblike turizma, primjerice nautički, zdravstveni i kulturni turizam, a posebno našu enogastronomiju. To s jedne strane ovisi o našim proizvođačima koji se trebaju više udruživati i tako stvoriti kvalitetnije pretpostavke za pregovore s hotelskim kućama i restoranima. Isto tako objediniti svoj marketing, ali i raditi na standardima kvalitete i količinama kojima trebaju u konačnici osigurati našim hotelskim kućama i restoranima cjelogodišnju ponudu dovoljnih količina hrane.
Koliko HGK i ostale državne institucije mogu pomoći u osiguranju plasmana tih domaćih proizvoda? Kako pomoći poljoprivredniku da plasira i nađe kupca za svoje proizvode?
- Prije svega, Ministarstvo poljoprivrede mora poticajnom politikom osigurati da poticaji idu za onu proizvodnju u kojoj možemo biti konkurentni kao zemlja. To prethodno zahtijeva regionalizaciju hrvatske poljoprivrede. Isto tako, moramo osigurati investiranje u poljoprivredu u smislu novih tehnologija, inovacija i digitalizacije. Vrlo često imamo za primjer jabuke i mnogi se pitaju kako ove uvozne, primjerice iz Poljske mogu biti jeftinije od hrvatskih. Stvar je u produktivnosti. Hrvatska produktivnost u poljoprivredi je na razini 30 posto prosjeka Europske unije. Ona je vrlo niska. Znači, ako proizvodite 30 tona jabuka po hektaru a vaš konkurent dva puta više, odnosno 60 do 70 tona po hektaru, taj problem jednostavno ne mogu riješiti nikakve državne potpore. Mora se ulagati u navodnjavanje, nove sortimente, protugradnu obranu, dakle uvoditi nove tehnologije i nove trendove kako bi bili konkurentniji te kako bi i cijene naših proizvoda bile prihvatljivije za turistička tržišta.
Dragan Kovačević; foto Davor Mladošić
Kako pomoći proizvođačima da se udruže u neku vrstu klastera? Čini se da mnogi od domaćih poljoprivrednika dosta rade samostalno, što nije produktivno.
- Nažalost, imamo osjećaj da se mnoge stvari vuku još od socijalizma. To se one predrasude koje su bile prema bivšim zadrugama pa je samo udruživanje proizvođača zbog toga u određenim situacijama problematično. Postoji jedna razina nepovjerenja. Međutim smatramo da su trendovi takvi da proizvođači sve više shvaćaju da se moraju udruživati. Tim udruživanjem dobivaju zajednički marketing, povećavaju količine i osigurava cjelogodišnju stabilnu ponudu proizvoda, te imaju zajednička distribucijska središta i kanale. Mogu na taj način osigurati kvalitetnije pregovaračke pozicije prema hotelskim kućama i restoranima. Mislim da pravi proizvođači koji ozbiljno ulažu u proizvodnju vide te prednosti i da ćemo to udruživanje u budućnosti imati kvalitetnije posloženo.
Kakva je budućnost hrvatske poljoprivrede?
- U Hrvatskoj gospodarskoj komori smatramo da hrvatska poljoprivreda ima veliki potencijal, posebno zemljišni potencijal, te da Hrvatska mora dovoljno proizvoditi hrane za svoje potrebe. Dakle, uzmimo za primjer podatak iz 2022. godine kada nam je fizički obujam poljoprivredne proizvodnje pao za 8,6 posto. Znamo da je razlog dijelom suša, ali prije svega razlog je niska produktivnost poljoprivredne proizvodnje. To u konačnici rezultira velikim uvozom i visokim vanjskotrgovinskim deficitom u razmjeni prehrambenih poljoprivrednih proizvoda što nije dobro. Posebno je problematična struktura prema kojoj posebno puno uvozimo mesa i mliječnih proizvoda, voća i povrća, znači kultura koje su najdohodovnije i s najvećom dodanom vrijednosti. Jednostavno, tu moramo dosta toga mijenjati. Smatramo da su potpore snažan alat u tome, dakle da ih fokusiramo prema onim proizvodnjama u kojima možemo biti konkurentni.