Prikazujem sadržaj po oznakama: pezo nekretnine

Nije nezakonito, ali je moralno i etički jako problematično kad predstavnik izvršne vlasti uzlazi u suvlasništvo neke tvrtke i kad ta tvrtka od institucije kojoj je taj predstavnik izvršne vlasti na čelu ishoduje određene dozvole. Pa iako je u Hrvatskoj normalno i nije se jednom dogodilo da gradonačelnici, načelnici i župani, namještaju poslove svojim zemljacima i pajdašima, rješavaju im papire i dozvole, župan Blaž Pezo usred afere u kojoj se našao uvjerava javnost da je čist i da bi sve ponovio.

Ili se pravi blesav ili Blaž Pezo, dok tvrdi da je sve po zakonu, stvarno ne razumije koliko je i zašto problematičan njegov ulazak u tvrtku Vrtovi Pila.

Jer dok on tvrdi da je sve po zakonu i da bi sve ponovio, jasno je da se javnost pita nije li u nekom hodniku Županije kao župan odgovornima u toj instituciji davao smjernice kako da riješe papire njegovom pajdu Anti Aračiću s kojim je suvlasnik tvrtke Vrtovi Pila.

Istina je da Županija po pravu prvokupa nikad nije kupila niti jednu nekretninu koja joj je ponuđena, ali ta činjenica Peza ne opravdava, tim više ako se uzme u obzir da je on u suvlasništvo Vrtova Pila ušao svega dva mjeseca nakon što je Županija odbila kupiti nekretnine ponuđene od Samostana Službenica Milosrđa.

Javnost pa tako i oporba, kakva god ona bila, ima se pravo pitati je li Pezo bivšem nogometašu Aračiću prišapnuo da se prodaju nekretnine u samostanu. Ni to nije protuzakonito, ali je za Peza kao predstavnika izvršne vlasti moralno upitno. Ali on bi sve ponovio.

Možda on bi, ali birači sigurno ne bi pa čak ni oni vjerni HDZ-u, jer, možda ste primjetili nitko iz HDZ-a Peza nije podržao pa čak iako izgleda da jest, to nije učinio ni gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković već je Franković jedino govorio zašto je dobio prvokup. Realno, odbio ga je s razlogom jer to ni nisu bili primjereni prostori za vrtić.

Početkom tjedna napisali smo kako će župan dubrovačko – neretvanski Blaž Pezo morati detaljno objasniti odakle mu novac i koliki je njegov udio u tvrtki Vrtovi Pila koja u svom portfelju ima nekretnine vrijedne oko dva milijuna eura. Pezo se naime „bacio” u nekretninski biznis ušavši u vlasničku strukturu navedene tvrtke u svibnju ove godine. 

No, Pezo je odlučio ostati bahat, već pet dana on govori kako sa svojim novcem može što hoće, ne shvaćajući svoju poziciju, ne objašnjavajući odakle mu novac i na koji je način ušao u suvlasništvo tvrtke s Antom Aračićem, bivšim nogometašem iz Imotskog, pa smo javnosti to umjesto njega učinili mi, a o čemu možete čitati na ovoj poveznici.

U međuvremenu održana je i sjednica Županijske skupštine na kojoj je Pezo odgovarao i na pitanja o svom nekretninskom biznisu pa je ipak na koncu kazao kako je u tu tvrtku uložio, kako on kaže, „cca 100.000 eura”. Točnije, Pezo je kazao: „Radi se o nekih cca 100.000 eura koje sam ja uložio, koje ću vratiti ili neću vratiti i to je rizik.”

No, Pezo je i na sjednici Županijske skupštine izbjegao odgovoriti na pitanje koliki je zapravo njegov udio u tvrtki Vrtovi Pila. Ne budi nam teško, moramo ponovo to učiniti mi umjesto njega...

Temeljni kapital tvrtke je sitniš, 2.600 eura, odnosno do svibnja ove godine, kada Pezo ulazi u suvlasništvo, bio je 2.500 te je povećan za stotinu eura. No, prava vrijednost tvrtke je u njenim nekretninama, a Vrtovi Pila imaju imovinu procijenjenu na 1.960.000 eura. U isto vrijeme tvrtka ima i kreditne obaveze od 1.890.000 eura. Knjigovodstvena vrijednost tvrtke u ovom trenutku tako je 70.000 eura te će se u normalnom poslovanju, i uz amortizaciju, povećavati kako se krediti budu otplaćivali. Inače, veći dio nekretnina pretvoren je u apartmane koji ostvaraju profit.

Pezo je tako zapravo za 100.000 eura mogao kupiti cijelu tvrtku, s njenim kreditnim obavezama, ali naravno knjigovodstvena vrijednost i realni poslovni odnosi uvelike se mogu i najčešće se i razlikuju. 

Stoga  sama informacija kako je uložio 100.000 eura bez podatka koliko je to u postotku vlasništva, iako je on sam kazao kako je riječ o manjinskom udjelu, nije dala kompletnu sliku.

A u realnim poslovnim odnosima ulaganjem u tvrtku Vrtovi Pila od, kako je i sam kazao, „cca 100.000 eura”, u odnosu na procijenjenu vrijednost imovine od 1,96 milijuna eura, Pezo bi dobio 5,1 posto vlasništva. 

No, nije bilo tako, Pezo je upisan kao 35-postotni vlasnik tvrtke. Drugim riječima to znači da će, pod pretpostavkom urednog poslovanja, nakon vraćanja kredita vrijednost njegova udjela od 35 posto u tvrtki koja ima nekretnine vrijedne 1,96 milijuna eura biti 686.000 eura. 

Inače, vrijednost nekretnina u ovom trenutku na tržištu vjerojatno je i veća od procijenjenih 1,96 milijuna eura, sukladno tome bio bi vrijedniji i Pezov udio, no držali smo se knjigovodstvenih podataka.

Iz svega proizlazi da je dubrovačko – neretvanski župan Blaž Pezo financijski genij i prava je šteta što vodi samo Dubrovačko – neretvansku županiju, a ne i državu. Kamo sreće da je više Peza.

Govoreći na zadnjoj sjednici Županijskog vijeća Dubrovačko neretvanske županije, župan Blaž Pezo, svojim istupom je pokazao je da je on predstavnik svega onoga što vlast ne bi trebala biti. Možda će jednoga dana, nadamo se u boljoj budućnosti, studenti na svim politološkim fakultetima proučavati njegov istup i učiti o ovom vremenu kao dobu kada je politika tavorila na samom dnu pristojnog dijaloga, humanosti, bazične logike i minimuma moralnosti.

Pa krenimo redom, što sve vlast ne bi trebala biti i što je sve župan izgovorio:

Citat broj 1: 
''Upravo radi posla kojim se sad bavim, htio sam se riješiti imovine koju sam prodao i te novce sam u ovoj prilici uložio u nešto za što dobro znam da nije protuzakonito i to je valjda svima jasno…''

Župan Blaž Pezo izjavio je da je upravo zbog svog zaposlenja na poziciji župana DNŽ odlučio prodati svoju privatnu imovinu koja nema nikakve veze s njegovom pozicijom župana i novac od te prodaje uložiti u apartmanski posao koji itekako ima veze s njegovom pozicijom župana jer za obavljanje te djelatnosti dozvole izdaju županijska tijela kojima je upravo on, kao župan, na čelu.

Kakva vlast ne bi trebala biti? Vlast se ne bi smjela baviti privatnim poduzetničkim pothvatima na koje ima izravan utjecaj.

Citat broj 2:
''Ne znam, možda bi gosparu Ljubu bilo draže da je netko iz Ljubinja to kupio a ne neki Ante…''

Župan Blaž Pezo koristi govornicu županijske vijećnice i optužuje čovjeka koji mu ne može odgovoriti jer nije vijećnik, nego obični građanin, da zbog svoje nacionalnosti mrzi što je nekretninu kupio Hrvat, a ne netko njegove nacionalnosti ne dajući pritom nikakve dokaze zašto bi se on protivio kupcu Hrvatu niti zašto misli da on ikoga mrzi na temelju nacionalne osnove.

Kakva politika ne bi trebala biti? Vlast ne bi smjela niti jednog svog građanina diskriminirati, prozivati ili poticati na mržnju protiv svojih građana na temelju njihove etničke pripadnosti.

Citat broj 3:
''Činjenica je da Županija u zadnjih deset godina nije imala niti jedan prvokup, a bilo ih je ponuđeno preko tisuću. (...) To govori o manipulaciji koju su moji politički suparnici htjeli pustiti u javni prostor, jer im nikad nije bilo u interesu javno dobro nego privatni interes.''

Župan Blaž Pezo izjavio je da u deset godina Županija nikada nije iskoristila pravo prvokupa i time htio pokazati da je političkoj manjini ili kako ih on naziva suparnicima (iako vijećnica ne bi trebala biti nogometni teren već mjesto razmjene ideja s ciljem dobrobiti svih građana) stalo samo do privatnog interesa, a ne do javnog. Zanemaruje župan činjenicu da je njegova stranka svo to vrijeme na vlasti, da njegova stranka ima većinu i da politička manjina, upravo jer je manjina i ne može donijeti odluku o prvokupu, već to može samo vladajuća većina pa bi tom logikom jedini zastupnik privatnog interesa bio upravo župan i njegova stranka koja u deset godina nije od tisuću ponuda koliko ih je došlo niti jednom prepoznala javni interes.

Kakva onda vlast ne bi trebala biti? Vlast ne bi trebala niti jedan dio svojih vijećnika gledati kao suparnike, već kao partnere. Vijećnici predstavljaju jedan dio naroda, pa ako su vijećnici suparnici onda je i taj dio naroda kojeg predstavljaju neprijatelj. Vlast ne bi trebala dijeliti narod na suparnike i povlaštene. Možda bi onda, u deset godina, između tisuću ponuda za prvokup, prepoznala što je javni interes, jer on je uvijek u službi svih, a ne u službi povlaštenih.

Citat broj 4:
'' Ono što ste me pitali, a što mi je posebno zanimljivo – bih li ponovio isto? … Vjerujte mi, isto bih ponovio.''

Župan Blaž Pezo kaže da bi opet prodao svoju imovinu koja nema nikakve veze s njegovom pozicijom župana i uložio u posao koji itekako ima veze s njegovom pozicijom župana.

Kakva vlast ne bi trebala biti? Vlast bi trebala imati dovoljno moralne i intelektualne veličine da prizna svoje greške, pa čak i kada su one upitne tek po moralnoj, ne i zakonskoj osnovi. Vlast nije tu radi sebe nego radi svih građana, a priznavajući greške daje vjeru građanima da je vlast sposobna za samopreispitivanje, vlastiti razvoj i rast, a sve za dobrobit građana.

Citat broj 5:
'' Udjeli, čak su i oni izašli javno. Radi se o otprilike 100 tisuća eura koje sam uložio i koje ću vratiti ili neću vratiti – i to je rizik.''

Župan Blaž Pezo tvrdi da je kao manjinski partner sa 100 tisuća eura uloga ušao u poduzetnički pothvat koji iznosi samo 1.4 milijun eura za kupovinu, a tko zna koliko još milijuna za uređenje (podsjećamo, grad je nedavno na vrtić u biskupskom dvoru uložio 2.5 milijuna za renovaciju). Legitimno je pitanje javnosti, što će većinskom partneru koji očito ima nekoliko milijuna eura za kupnju i renovaciju uopće partner koji može uložiti samo 100 tisuća eura, što je tek par postotaka ukupne investicije, ali koji je ujedno i predstavnik vlasti, točnije sam župan županije u kojoj će većinski partner obavljati poduzetničku djelatnost i koji će mu izdavati dozvole za rad.

Kakva vlast ne bi trebala biti? Vlast se ne bi trebala nikada dovesti u ovakvu situaciju, ali ako se već dovela, onda mora biti odgovorna za svoje postupke. Ne smije raspirivati nacionalnu mržnju i polarizirati društvo, ne smije dizati hajku na vijećnike koji postavljaju pitanja, ne smije relativizirati svoju odgovornost tvrdnjama da su svi isti, jer i da su svi isti, vlast je odgovorna, ne građani, ne politička manjina jer oni nisu na vlasti, a korumpirano društvo rezultat je onih koji vladaju i to je njihova odgovornost.

Mogli bismo u nedogled ovako, ali vjerujemo da je sve jasno. Nadamo se da će što prije doći vrijeme kada će Blaž Pezo biti tek jedna u nizu domaćih zadaća za studente politologije u nekom boljem društvu.

Srđ je Grad

Gradska vijećnica stranke Centar Viktorija Knežević smatra da je jedna od najvažnijih poruka ovog tjedna, nakon pitanja koja su se otvorila oko slučaja župana Blaža Peza, upravo snažna reakcija građana.

- Puno bi me više zabrinulo da ljudi sve ovo gledaju, slegnu ramenima i kažu: „A dobro, tako to ide.” Ova reakcija pokazuje da ljudi i dalje vrlo dobro prepoznaju nepravdu i da im je stalo do toga da pravila vrijede jednako za sve. - ističe Knežević.

Dodaje kako građane očito ne ljuti samo jedan čovjek, jedna nekretnina ili jedna dozvola, nego obrazac koji su mnogi već osjetili na vlastitoj koži. 

- Kad običan čovjek dođe pred sustav, pravilo zna biti armirani beton. Fali papir, prošao je rok, ne valja centimetar. A kad su u priči ljudi na pozicijama moći, taj se isti beton nekako pretvori u plastelin. – kaže Knežević.

Knežević smatra da se nepravda najlakše ukorijeni kada je društvo počne doživljavati kao folklor – kroz ono poznato „ma pusti“, „tako ti je to“ i „što ćeš“. Upravo zato kao važan primjer navodi nedavni prosvjed za Liku. 

- Ljudi nisu preko noći postali isti niti su se počeli slagati o svemu. Samo su oko jedne stvari prestali slijegati ramenima. To je važno i puno šire od Like. – navodi.

Knežević poručuje kako ono što dugo traje ne mora trajati zauvijek. 

- Možda promjena počinje puno ranije nego što je prepoznamo – u trenutku kad se ono staro ‘tako je kako je’ pretvori u sasvim jednostavno pitanje: A zašto bi bilo? Ovo nije normalno. Ali nije ni nepromjenjivo. – zaključila je.

DPJ

Pola dana trebalo je županu Blažu Pezu (HDZ) da vijećnicima na sjednici Županijske skupštine odgovori na jednostavno pitanje koje je glasilo: „Koliki je njegov udio u tvrtki Vrtovi Pila?” Pezo tvrdi da je uložio 100 tisuća eura, ali opet to nije odgovor na pitanje koliki je njegov udio u postotcima.

Inače, točno taj iznos ušteđevine Pezo je unio u imovinsku karticu za 2026. godinu, a svih prethodnih godina u rubriku ušteđevine bilo je upisano kako je nema. 

Blaž Pezo je osoba na poziciji moći, može ostvariti određene utjecaje i moralno je stoga upitno njegovo ulaženje u nekretninski biznis s bilo kojim iznosom novca. Ovdje nije riječ o rješavanju stambenog pitanja ili izgradnji obiteljske kuće već je riječ o tome da jedan župan ulazi u posao u kojem svojim utjecajem može kontrolirati što će se dalje s tim nekretninama događati.

FINANCIJSKI TOK DO ULASKA U SUVLASNIŠTVO VRTOVA PILA

Istražili smo financijski, odnosno tok novca kojim je Pezo ušao u suvlasništvo tvrtke Vrtovi Pila koja se bavi nekretninskim biznisom i apartmanima. 

Blaž Pezo podigao je 2022. godine kredit u OTP banci, na 120 mjeseci uz kamatnu stopu od 2,99 posto u iznosu od 106 tisuća eura. Kasnije je glavnicu tog kredita smanjio na 82.300 eura. Sljedeće godine Pezo kod OTP banke diže novi kredit, ovaj put na 360 mjeseci, također uz povoljnu kamatnu stopu od 2,99 posto, a na iznos glavnice od 210.000 eura i to kao stambeni kredit. 

ZEMLJIŠTE NA POBREŽJU KOJE JE PRODAO BLAŽ PEZO

Nedugo potom Blaž Pezo kupuje građevinsko zemljište na Pobrežju za koje u kartici navodi kako vrijedi 207.500 eura. Riječ je 1561 kvadrata. Jasno je da je Pezo zemljište kupio novcem od kredita, to je neupitno, a nejasnoće se pojavljuju kasnije. Inače, bi li netko drugi uspio od banke dobiti hipotekarni kredit po uvjetima po kojima ga je dobio HDZ-ov župan pitanje je za upravu banke. Predlažemo vam ako i kada budete išli u OTP banku da se pozovete na uvjete Pezova kredita i zatražite iste takve, a ne uvjete za mužnju stoke sitna zuba.

UZ UŠTEĐEVINU OD 100 PRIJAVIO I POTRAŽIVANJE OD 260.000 EURA, A ZEMLJIŠTE VRIJEDI 207.500

Ubrzo je to zemljište i prodao. Iz toga proizlazi i ušteđevina koju navodi u imovinskoj kartici od 100.000 eura te da je to zaradio prodajom imovine. No, Pezo je ove godine unio u karticu i da ima potraživanje u iznosu od 260 tisuća eura. Ne piše tko Pezu duguje taj novac.

ZEMLJIŠTE NA POBREŽJU KOJE JE PRODAO BLAŽ PEZO

Ukupan iznos, ušteđevine i potraživanja iznosi tako 360.000 eura i daleko nadmašuje vrijednost zemljišta iskazanu u imovinskoj kartici u trenutku kupnje, a gdje se navodi 207.500 eura što je i realna tržišna vrijednost 1561 kvadrata građevinskog zemljišta na Pobrežju. Gdje je Pezo zaradio razliku od 152.500 eura ostaje nejasno, a on to javno izgleda ne želi objasniti. Ako je uspio prodati zemljište za skoro duplo veću cijenu nema razloga da to ne kaže, svaka mu čast. 

POSLOVNI ODNOS S ARAČIĆEM POČEO JE PUNO PRIJE ULASKA U SUVLASNIŠTVO TVRTKE

Što se tiče ulaska u vlasničku strukturu Vrtova Pila, poslovni odnos Blaža Peza s bivšim nogometašem Antom Aračićem nije počeo tek ove godine u svibnju kada je župan ušao u suvlasnički odnos u tvrtki Vrtovi Pila. Blaž Pezo je naime zemlju na Pobrežju prodao upravo Aračiću, odnosno njegovoj tvrtki Vrata Dubrovnika u čijem je suvlasništvu i Mirko Tunjić, inače počasni konzul Španjolske u Splitu s razgranatim biznisom i više tvrtki. 

No, kako se da vidjeti po vlastovnici Pezo nije dobio puni iznos novca za zemljište već su mu Aračić i Tunjić ostali dužni 60.000 eura te je Pezo upisao založno pravo na zemljište koje su u međuvremenu Aračić i Tunjić prodali tvrtki JB energija u vlasništvu istoimene slovenske tvrtke i Siniše Jerosimića. Potonji, Jerosimić, vlasnik je više tvrtki te je povezan sa spornom koncesijom za plažu u Uvali Lapad. Županija je u Uvali Lapad ostala kratkih rukava za stotine tisuća eura potraživanja na ime koncesije.

Tek nakon svega toga Pezo u svibnju ove godine ulazi u suvlasništvo tvrtke Vrtovi Pila s, kaže, kapitalom od 100.000 eura, ali i dalje javnosti nepoznatim postotkom udjela za koji on kaže da je manjinski.

APARTMANI KOJI SE REKLAMIRAJU KAO HOTEL

Nakon što su Grad Dubrovnik i Dubrovačko – neretvanska županija odbili pravo prvokupa tvrtka Vrtovi Pila po cijeni od 1.400.000 eura 2025. godine, malo prije nego što je Blaž Pezo postao župan, kupila je od Samostana Službenica Milosrđa, odnosno časnih sestara, četiri stana od 51,79 kvadrata, 54,75 metara četvornih, 24,65 te 53,20 kvadrata, te najveći prostor od 139,83 kvadrata u prizemlju, koji je korišten i za vrtić.

Uz to Vrtovi Pila u vlasništvu imaju i prostor u potkrovlju, nije poznata kvadratura, ali se kroz to potkrovlje na jedan dio proteže spomenuti stan od 53,20 kvadrata. Također tvrtka Vrtovi pila d.o.o. u vlasništvu je čestica u vrtu od 638 kvadrata. Danas te nekretnine, prema procjenama, nakon obnove, vrijede oko dva milijuna eura.

Četiri stana su pretvorena u apartmane u vrijeme kada je Pezo već postao župa, a dozvolu za apartmane izdava županijski Upravni odjel za poduzetništvo, turizam i more. Pročelnik odjela je Ivo Klaić, kojeg je, na sveopće čuđenje, Pezo zadržao na tom mjestu i nakon što je Grad Dubrovnik pokrenuo upravni postupak pred Upravnim sudom u Splitu zbog, naveli su tada u priopćenju iz gradske uprave, „kontinuiranog nezakonitog izdavanja dozvola za kratkoročni najam od strane Dubrovačko - neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, na čelu s pročelnikom Ivom Klaićem”. Grad Dubrovnik zatražio je i izvide vezane uz koncesiju nad plažom Sumratin u Uvali Lapad navodeći tada: „Budući da je koncesija nakon isteka privremene uporabne dozvole trebala biti automatski ukinuta, a to nije učinjeno, time je prouzročena višemilijunska šteta proračunima Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije. Odgovorna osoba u predmetnom postupku također je pročelnik Klaić. Grad Dubrovnik će od USKOK-a i Državnog odvjetništva RH zatražiti provođenje izvida te će i dalje koristiti sve zakonom dopuštene mehanizme s ciljem zaštite javnog interesa.” 

Službenih informacija što se dogodilo s prijavama Grada Dubrovnikka zasad nema, ali Klaić je i dalje pročelnik.

U međuvremenu s radom su počeli apartmani u prostorima koje je kupila tvrtka Vrtovi Pila, a pod imenom Monasteroom te se reklamiraju kao hotel.

Dubrovačka gradska vijećnica Centra Viktorija Knežević, inače odvjetnica, pred sjednicu Županijske skupštine koja je održana u četvrtak rekla je:

- Za tu zgradu 18. lipnja 2025. izdana je uporabna dozvola u kojoj piše „javna i društvena namjena”. Manje od mjesec dana poslije, 8. srpnja, za istu česticu prijavljena je rekonstrukcija bez građevinske dozvole. Danas se na toj adresi turistima iznajmljuju sobe i apartmani. Što se dogodilo između? – pitala je Knežević.

- Na adresi Ivana Kukuljevića 15a danas posluje Monasteroom, koji na vlastitoj stranici nudi turistički smještaj i koristi izraz hotel. – kaže Viktorija Knežević i ističe da je „posebno važno što se kod uporabne dozvole za zgradu izgrađenu prije 1968. ne radi samo o nekom starom podatku iz prošlosti”.

- Ministarstvo graditeljstva izričito navodi da se u takvom postupku utvrđuje namjena koju zgrada ima u trenutku izdavanja uporabne dozvole. Istodobno, ta dozvola sama po sebi ne znači da su provjereni svi tehnički i sigurnosni zahtjevi građevine. – navela je Knežević.

- Zato građanima treba objasniti vrlo jednostavnu stvar: ako je u lipnju zgrada evidentirana kao javna i društvena namjena, kojim je putem postala turistički smještaj? Što je točno rekonstruirano bez građevinske dozvole i kako je za novu uporabu riješena zaštita od požara? – pitala je Knežević.

- Imamo tri vrlo jasne točke: u lipnju javna i društvena namjena, u srpnju rekonstrukcija bez građevinske dozvole, danas turistički smještaj. Javnost ima pravo dobiti jednostavan odgovor što se dogodilo između te tri točke i na temelju čega. – zaključila je Viktorija Knežević.

UMJESTO ODGOVORA PEZO PROZIVA KNEŽEVIĆ, A ONA UZVRAĆA NEKA POKAŽE DOZVOLE

Umjesto odgovora na ta pitanja na Županijskoj skupštini Blaž Pezo, koji za aferu krivi sve osim samog sebe, kazao je:

- U tom objektu je imala nedavno nekakvu akviziciju bivša gradska vijećnica, prijateljica vijećnice Viktorije Knežević, koja je došla u sukob sa sustanarima, kojoj je, zanimljivo, Viktorija Knežević odvjetnica u tom sporu. Pa vam je jasno tko je s kakvim motivima ušao u ovu priču i s kakvom i kojom željom je htio prikazati cijeli slučaj u javnosti. - kazao je Pezo na sjednici Županijske skupštine.

Viktorija Knežević kaže pak da je točno da zastupa vlasnicu prostora u istom kompleksu Slavicu Grkeš, odnosno njezinu tvrtku Dominium Travel.

- Pri tome je potrebno naglasiti da nemamo spor sa županovom firmom u pogledu ove nekretnine, niti smo ga ikada imali. Slavica Grkeš i njezina tvrtka jedine su, prema onome što je vidljivo u sustavu za izdavanje dozvola, za radove na toj nekretnini ishodile potrebnu dozvolu, nakon što su na samom početku upozorene da se bez nje ne može raditi. – kaže Viktorije Knežević odgovarajući Pezu na njezinu FB profilu.

- Prilikom izvođenja radova nisu imali sreće. Radnici su zasjekli jednu gredu i, umjesto da cijev polože preko grede, dijelom su je položili u taj zasjek. Zbog toga je podnesena kaznena prijava i državno odvjetništvo provelo je istragu. I sada ponavljam: prema uvidu u sustav za izdavanje dozvola, ona je jedina u tom objektu koja je ishodila dozvolu. – navodi Viktorija Knežević.

- Možemo raspravljati o tome je li je trebala ishoditi ranije, je li bilo opravdano da u početku smatra kako za unutarnje radove nije potrebna ili je li trebala znati da se u zaštićenom spomeniku kulture praktički ni pitura na zidu ne mijenja bez suglasnosti konzervatora. Vjerujem da ni velik dio građana to ne zna. Zbog tih radova evakuiran je vrtić, Slavica je bila medijski razapeta i snosila je posljedice onoga što se dogodilo. I posljednje, ali nipošto najmanje važno: pozivam cijenjenog župana da javnosti predoči dozvole za izvođenje radova i za iznajmljivanje. – napisala je Knežević.

- Dozvola moje stranke i moje prijateljice vidljiva je u sustavu. Njegovu ne vidim. Moja prijateljica dobila je kaznenu prijavu jer su radnici zbog vodovodne cijevi zasjekli jednu gredu. Istodobno je njegov cijenjeni partner u spomenik kulture ugradio lift nosivosti više od 600 kilograma, što s konstrukcijom znači znatno veću ukupnu težinu, a dozvola za takve radove barem meni u sustavu nije vidljiva. K tome, prema sjećanjima susjeda, tijekom izvođenja radova na gradilište su učestalo dolazili kamioni registracijskih oznaka s područja Imotskog. Mnogi su se susjedi tada pitali kako je moguće da imaju PPK i nesmetano prilaze gradilištu. Eto nekoliko sasvim konkretnih pitanja. A kad me već župan prozvao, možemo ih otvarati redom. I nastaviti koliko god bude potrebno. - zaključila je Viktorija Knežević.

Nadopuna: PEZO JE FINANCIJSKI GENIJ, OTKRILI SMO KOLIKI JE UDIO U POSTOTCIMA KUPIO U VRTOVIMA PILA

Nakon što se otkrilo da je župan Blaž Pezo (HDZ) suvlasnik firme Vrtovi Pila koja u vlasništvu ima nekretnine vrijedne najmanje dva milijuna eura od kojih je dio pretvoren u apartmane u nekadašnjem Samostanu Službenica Milosrđa, Ivica Dajak (Most) podsjetio je Peza kako rješenja o kategorizaciji takvih objekata izdaje Upravni odjel Dubrovačko – neretvanske županije kojoj je Pezo župan. Iako je Pezu postavio nekoliko pitanja, odgovore na njih nije dobio jer se bavio oporbom, konkretno sa SJG, koje je prozvao za aferu u kojoj se našao i pri tome imao nacionalistički ispad. Nije mu prvi put.

-  Jeste li prenijeli upravljačka prava u društvu, kad i na koga i hoćete li javno objaviti vaš udio u toj tvrtki te koja je vrijednost ulaganja i iz kojih sredstava je financirana. – pitao je Dajak Peza, koji mu je na malo koje od postavljenih pitanja odgovorio. 

- Činjenica je da imam udjele u toj firmi nije bila nikakva tajna. Da je bila tajna, vjerojatno ovih informacija ne bi bilo u eteru. Ništa ne krijem, dužnosnik sam duži niz godina i kao ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik bio sam dužan voditi imovinsku karticu. Svak dobronamjeran iz moje imovinske kartice može vidjeti moje obveze i imovine. Upravo radi posla koji se sad bavim htio sam se riješiti imovine koju sam prodao i te novce sam uložio u nešto za što dobro znam da nije protuzakonito. To je jasno i o ovima koji cijelo vrijeme karikiraju i rade konstrukcije kako bi se sa mnom politički obračunali. - kazao je Pezo. 

Koliko su mu udjeli u firmi u koje je suvlasnik nije odgovorio, ali je zato za aferu u kojoj se otkrilo da je suvlasnik firme koja se u dijelu nekretnina negdašnjeg Samostana bavi turističkim najmom, okrivio oporbu.

- Moji udjeli su javno dostupni i neću govoriti o toj firmi jer sam istog trena kad sam ušao unutra s udjelima prepustio upravljačka prava drugome. Uredno sam o tome obavijestio Povjerenstvo za sukob interesa i u tom smislu sam čist, kao što sam bio čist u prošlosti, a tako će biti i u budućnosti, a očito je političkim protivnicima bio interes da me na bilo koji način izvaljaju po blatu. – rekao je Pezo, koji se osvrnuo na vrtić koji je bio u prostoru koji je kupila firma Vrtovi Pila, čiji je Pezo suvlasnik

- Firma u kojoj sam naknadno postao suvlasnik je već bila u tim prostorima i preuzeli su ugovor koji je Grad imao s časnama oko vrtića, nije se mijenjao i nije se povećavala cijena. Vrtić nitko nije istjerao, a to je bio motiv mojim protivnicima da krenu i pokušaju ispolitizirati ovu priču. – kazao je Pezo, koji za aferu krivi srđevce i oporbu.  

Pezo, koji se očito bavio istragama, kazao je kako je došao do par zanimljiv informacija.

- Možda shvatite zašto sam bio cilj ove njihove cijele kampanje i konstrukcija, licemjera i laži koje pripisujem stranci Srđ je grad. Njihov bivši vijećnik Ljubo Nikolić i njegova žena se godinama spore sa časnima i godinama imaju spor sa časnim sestrama. Dvorište koje pripada časnima također je godinama uzurpirano od strane jednoga vlasnik apartmana, kuma vijećnika i moga protukandidata na izborima Marka Giljače, koji je na tom dvorištu napravio sebi taracu. - rekao je Pezo. 

No, prema onome što je rekao, nisu se na njega okomili samo srđevci.

- U tom objektu je imala nedavno nekakvu akviziciju bivša gradska vijećnica, prijateljica vijećnice Viktorije Knežević, koja je došla u sukob sa sustanarima, kojoj je, zanimljivo, Viktorija Knežević odvjetnica u tom sporu. Pa vam je jasno tko je s kakvim motivima ušao u ovu priču i s kakvom i kojom željom je htio prikazati cijeli slučaj u javnosti. - kazao je Pezo. 

Potom je župan Pezo, aludirajući na porijeklo srđevca Ljuba Nikolića izgovorio nešto što nije smio izgovoriti.

- Ne znam, možda bi gosparu Ljubu bilo draže da je netko iz Ljubinja to kupio, a ne neki Ante i ušao u posao sa časnama. - rekao je Pezo. 

Nakon njegova nacionalističkog istupa nije reagirala ni potpredsjednica Županijske skupštine Terezina Orlić (DDS) niti itko od vijećnika. Njima je valjda svima normalno da ljudima koje drži protivnicima, a nisu na Skupštini i ne mogu se braniti, župan Blaž Pezo prebrojava krvna zrnca. 

Inače, na sjednici u tom trenutku nije bilo nikoga od predstavnika Srđ je Grad.

NADOPUNA: ISTRAŽILI SMO KAKO JE PEZO DOŠAO DO SUVLASNIŠTVA TVRTKE S DVA MILIJUNA EURA VRIJEDNOSTI NEKRETNINA

Za zgradu u Pilama 18. lipnja 2025. izdana je uporabna dozvola u kojoj piše „javna i društvena namjena”. Manje od mjesec dana poslije, 8. srpnja, za istu česticu prijavljena je rekonstrukcija bez građevinske dozvole. Danas se na toj adresi turistima iznajmljuju sobe i apartmani. Što se dogodilo između? – javno pita danas dubrovačka gradska vijećnica Centra Viktorija Knežević o nekretninama u nekadašnjem samostanu u kojem je tvrtka u suvlasništvu HDZ-ova župana Blaža Peza stanove pretvorila u apartmane.

- Na adresi Ivana Kukuljevića 15a danas posluje Monasteroom, koji na vlastitoj stranici nudi turistički smještaj i koristi izraz hotel. – kaže Viktorija Knežević i ističe da je „posebno važno što se kod uporabne dozvole za zgradu izgrađenu prije 1968. ne radi samo o nekom starom podatku iz prošlosti”.

- Ministarstvo graditeljstva izričito navodi da se u takvom postupku utvrđuje namjena koju zgrada ima u trenutku izdavanja uporabne dozvole. Istodobno, ta dozvola sama po sebi ne znači da su provjereni svi tehnički i sigurnosni zahtjevi građevine. – napominje.

- Zato građanima treba objasniti vrlo jednostavnu stvar: ako je u lipnju zgrada evidentirana kao javna i društvena namjena, kojim je putem postala turistički smještaj? Što je točno rekonstruirano bez građevinske dozvole i kako je za novu uporabu riješena zaštita od požara? – pita Knežević.

- Imamo tri vrlo jasne točke: u lipnju javna i društvena namjena, u srpnju rekonstrukcija bez građevinske dozvole, danas turistički smještaj. Javnost ima pravo dobiti jednostavan odgovor što se dogodilo između te tri točke i na temelju čega. – zaključila je Viktorija Knežević.

Afera u kojoj se otkrilo da je župan Dubrovačko – neretvanske županije, usred mandata ušao u nekretninski biznis, odnosno s bivšim nogometašem Antom Aračićem u suvlasništvo tvrtke Vrtovi Pila, a koja u vlasništvu ima nekretnine vrijedne najmanje dva milijuna eura, potresla je i HDZ-ovu vrhušku i zabrinula potpredsjednika HDZ-a Branka Bačića, doznaje Dubrovnikpress iz izbora u HDZ-u.

Bačić, kad je u pitanju afera u kojoj se našao Pezo, itekako ima razloga za zabrinutost, Pezo slovi kao njegov štićenik, a upravo je Bačić bio taj koji je lobirao za Peza uoči lokalnih izbora, predstavljajući ga na stranačkom Predsjedništvu kao poštena čovjeka, čistih ruku.

Bačić, kako stvari stoje, nije imao pojma da je njegov pulen, godinu dana nakon što je izabran za župana ušao u nekretninski biznis s bivšim nogometašem Aračićem.

Nakon što je afera izašla u medije Bačić je na užim stranačkim krugovima navodno kazao kako bi se, da je prošla polovica mandata, od Peza tražilo da odstupi s mjesta župana Dubrovačko – neretvanske županije. Naime, nakon što prođe polovica mandata ne bi se išlo na nove izbore već bi novi župan u slučaju Pezove ostavke, postao njegov zamjenik, također HDZ-ovac Joško Cebalo, također osoba od povjerenja Branka Bačića.

Kako doznaje Dubrovnikpress ni šef HDZ-a Andrej Plenković nije ostao imun na aferu u kojoj se našao župan Pezo te je Bačiću poručio da ga je „on stavio” pa „neka ga i rješava”.

No, afera u kojoj se našao župan ne može se rasplesti dok Pezo javnosti ne položi račune, odnosno ne objasni odakle mu novac s kojim je ušao u suvlasništvo tvrtke Vrtovi pila. Ta objašnjenja i dokaze Pezo još nije podastro javnosti već je izjavio: „Valjda mogu sa svojim novcima raspolagati kako želim.”

Dok tvrdi da je u tvrtku Vrtovi Pila uložio vlastiti novac ostvaren prodajom druge nekretnine, Pezo još nije objasnio odakle mu novac za kupnju te druge nekretnine te kad ju je on sam prethodno kupio. Stoga ne čudi što je Bačić zabrinut, vjerojatno svjestan kako je vrlo teško braniti Peza koji ne shvaća moralnu težinu svojih radnji budući da je on župan, koji nije samo neposredno izabran već je sa svoje pozicije moći mogao utjecati na izdavanje određenih akata i dozvola bez kojih Vrtovi Pila, u čije je suvlasništvo ušao, ne bi mogli niti prenamijeniti, a kamoli u tom objektu izdavati apartmane.

No, kako je baš Branko Bačić onaj koji u ime HDZ-a, pred javnošću redovito gasi vatre, kad je stranka i istaknuti članovi u problemu, vjerojatno će, ako ga novinari pitaju, složiti tri suvisle rečenice ne bi li obranio Peza. Kako stvari stoje, čini se da Bačić Boga moli da ga nitko ništa ne pita. 

Na priopćenje stranke Srđ je Grad u kojem se bave nekretninama koje je od Samostana Službenica Milosrđa kupila tvrtka Vrtovi Pila, danas u suvlasništvu župana Blaža Peza i bivšeg nogometaša Ante Aračićem iz Imotskog, reagirao je dubrovački gradonačelnik Mato Franković, koji je u postu na društvenim mrežama srđevce prozvao licemjerima. Inače, dio spomenutih nekretnina nekada je bio dječji vrtić.

Frankovićev post naslova „Licemjerje u dva čina političke organizacije Srđ je Grad”, u kojem srđevce podsjeća na njihovo licemjere kad je u pitanju afera Anite Bonačić Obradović, čija je obitelj u povijesnoj jezgri uzurpirala i renta kuću koja je oporučno ostavljena Dubrovačkim muzejima, a koja je na lokalnim izborima bila kandidatkinja SJG i SDP-a za gradonačelnicu Dubrovnika dok je u post izborno vrijeme u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika predsjednica njihova zajedničkog Kluba vijećnika, prenosimo u cijelosti.


„Čin prvi: Predsjednica njihova kluba u Gradskom vijeću uzurpirala je javnu imovinu. Objekt koji je mogao imati javnu namjenu godinama se iznajmljivao, a procijenjenih milijun eura ostalo je u špagu njihove predsjednice i kandidatkinje. No to je, kako su rekli, u redu jer je bilo „u duhu tog vremena“.

Čin drugi: Žale za prostorom čija je privremena namjena bila dječji vrtić za osamnaestero djece, iako znaju da se u neposrednoj blizini tog prostora nalaze:
- Dječji vrtić Pile 1 – tri skupine
- pedesetak metara dalje Dječji vrtić Izviđač – sedam skupina
- dvjestotinjak metara dalje Dječji vrtić Kono – dvije skupine
- Kono 2 – jedna skupina

Svi su ti prostori obnovljeni i uređeni, a na području gradskog kotara Pile–Kono imamo ukupne kapacitete za 195 djece.

Sve je to Srđevcima nebitno. Stvaraju dojam da je Grad trebao kupiti prostor čija namjena nije odgovarala onome što Gradu treba, a istodobno uzurpaciju kuće s gradskim đardinom u Palmotićevoj ulici, koja može biti vrtić, ali i dom za dubrovačke obitelji, pravdaju „duhom prošlog vremena“.

Licemjeri bili, licemjeri ostali.” – naveo je dubrovački gradonačelnik u postu na Facebooku. 

nm

Priča o vrtiću u Pilama počinje još sredinom 19. stoljeća. Želeći doskočiti gorućoj potrebi grada tada je jedan sposobni dubrovački biskup u Dubrovnik iz sjeverne Italije pozvao skupinu časnih sestara jednog netom osnovanoga reda posvećenih odgoju djece i mladeži. Koliko je njegova odluka bila vizionarska pokazala je povijest: časne sestre u gradu pod Srđem idućih će desetljeća razvijati svoj pedagoški, prosvjetni, kulturni i karitativni rad. Redovnice su se smjestile u skromnu kuću na Pilama uz koju su izgradile malu crkvu, a s razvojem svojih aktivnosti postupno su se nadograđivali i samostan i crkva. Samo netko neinformiran ili zloban ne bi im priznao velik doprinos koji su u proteklih stoljeće i pol svojim svestranim djelovanjem ostavili u Dubrovniku. 

One su uz prvotni samostan 1880. godine između ulice Ivana Kukuljevića i ulice Od tabakarije izgradile veću zgradu za svoju školu i vrtić koji su djelovali do završetka Drugoga svjetskog rata. Po tada uobičajenome scenariju socijalistička je vlast, neprijateljski nastrojena prema javnim školama pod upravom vjerskih zajednica, zgradu redovnicama oduzela i ondje dijelom naselila stanare, a dijelom je pretvorila u uredske prostore; više je godina ondje bio i ured mjesne zajednice. Devedesetih su godina temeljem Zakona o povratu oduzete imovine časne sestre dobile dio svoje stare zgrade u vlasništvo dok su pojedine djelove otkupili stanari koji su tako postali suvlasnici. U posljednjoj je fazi u prizemlju djelovao dječji vrtić (jaslice) koji je ondje bio smješten temeljem ugovora o najmu s Gradom Dubrovnikom. 

Časne sestre svojim su ponašanjem u posljednjih dvadesetak godina pokazivale da ne razumiju da su u novim okolnostima one suvlasnice svoje stare zgrade, da su im susjedi istodobno i suvlasnici i da su se vremena promijenila. Napetosti među njima katkad su došle i do medija, pogotovo kada su one pokušale zagraditi središnje dvorište tvrdeći da im ono čitavo pripada. S druge strane, ne može se reći da nisu znale prepoznati novi duh vremena jer su one na Ilijinoj glavici početkom 21. stoljeća izgradile novi veliki i moderni konvikt i tako nastavile svoju prvotnu zadaću odgoja ženske školske mladeži. 

No, zašto idemo tako daleko u prošlost ? Kako bismo istaknuli jednu važnu činjenicu, možda najvažniju. Službenice milosrđa od prvoga su dana bile partner gradu i građanima, bile su ovdje radi njih i za njih. Prodajući svoju najstariju zgradu na Pilama privatniku za kojega su mogle biti poprilično sigurne da će prostore pretvoriti u smještaj i/ili ugostiteljstvo one su, pak, pokazale da su prepoznale duh suvremenog (dubrovačkog) doba i naposljetku počele misliti na sebe. I tko im može zamjeriti ? Oni koji bi davno učinili isto ? Oni koji su davno učinili isto, ali lamentiraju kako u gradu više nema života ? 

Uz to, važno je istaknuti da je taj prostor u svim povijesnim, političkim i vlasničkim turbulencijama preko stoljeće i pol bio prostor na ovaj ili onaj način u službi javnoga, a ne privatnoga interesa. Bez obzira jesu li školu vodile časne sestre, jesu li uredi mjesne zajednice bili u prostoru koji je nakon Drugoga svjetskoga rata bio oduzet ili su jaslice bile smještene u iznajmljenome prostoru - uvijek se radilo o nekoj javnoj potrebi, višem interesu, zajedničkoj brizi. Sada toga više nema. 

Ne zamjerajmo redovnicama koje su nakon stoljeća i pol shvatile da lokacija na Pilama vrijedi više od vrijedne tradicije i slavne prošlosti. Možda bi im se moglo zamjeriti to što nisu mislile na druge, na susjede, na djecu, na Grad. S druge strane, novi je vlasnik preuzeo najneslavniji dio povijesti mjesta: bahato ponašanje i predodžbu o svojoj važnosti koja je tolika da je mjesecima terorizirao čitav taj dio grada svojim radovima pretvaranja gornjeg dijela zgrade u hotel. 

Pitanje je, usput budi rečeno, je li za te radove imao suglasnost konzervatorske službe. Čitav je proces, naravno, predstavljen kao poslovni uspjeh i doprinos zajednici. Kruna poslovnog uspjeha valjda je i pristupanje dubrovačko-neretvanskog župana tom poduhvatu te odluka da se Gradu podigne najamnina za prostor u kojemu je djelovao vrtić. Grad je, očekivano, procijenio da mu je predloženi iznos nove najamnine previsok te da mu na prvokup ponuđena nekretnina nije "ni potrebna ni zanimljiva". Moramo se zapitati kako to da je privatniku taj prostor bilo zanimljivo i od koristi, a Gradu ili županiji nije (makar i ne bilo za namjenu vrtića). Objašnjenja koja brojevima novih vrtićkih mjesta pokazuju da će za djecu generalno više biti mjesta tu ne pomažu, naprosto zato jer jedne grupe djece u prostoru na Pilama nema. 

Gradu i Županiji nije bilo „ni potrebno ni zanimljivo“, ali županu i njegovom poslovnom partneru jest. Od naših političara i „očekujemo“ takvu vrstu „vizije“ razvoja grada… Sve to nekako zvuči kao vjerojatna namještaljka. I iako je Gradu nekretnina bila ponuđena na prvokup, i iako je sve ovdje opisano s pravne strane po svemu sudeći nedvojbeno (ne ulazeći u odobrenje konzervatora, jer koga briga za radove na kulturnom dobru), ipak nam nekako ostaje gorak okus u ustima. Zašto ? Procijenite sami je li taj neki osjećaj "za zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama" osnovan ili nije...

Srđ je Grad