Prikazujem sadržaj po oznakama: oceani

Više od 171 bilijuna komada plastike pluta svjetskim oceanima, pokazalo je novo istraživanje koje prenosi BBC. Plastika ubija ribe i morske životinje i treba joj stotine godina da se razgradi u manje štetne materijale. Koncentracija plastike u oceanima porasla je sa 16 bilijuna komada u 2005. godini, pokazuju podaci, a mogla bi se gotovo utrostručiti do 2040. ako se ništa ne poduzme, upozoravaju znanstvenici.

Prošlog su tjedna države potpisale povijesni sporazum UN-a o otvorenom moru s ciljem zaštite 30 posto oceana. Kako bi dali novu procjenu o količini plastike, skupina znanstvenika analizirala je podatke počevši od 1979. i dodala nedavne podatke prikupljene na ekspedicijama koje mrežama kočare po morima skupljajući plastiku. Plastika izbrojana u mrežama zatim se dodaje matematičkom modelu kako bi se dobila globalna procjena. Tih 171 bilijuna komada plastike čine nedavno odbačena plastika i stariji komadi koji su se raspali, rekao je za BBC News glavni autor studije dr. Marcus Eriksen s Instituta 5 Gyres.

Plastika za jednokratnu upotrebu poput boca, ambalaže, opreme za ribolov ili drugih predmeta s vremenom se razgrađuje na manje dijelove zbog djelovanja sunčeve svjetlosti ili mehaničke degradacije. Divlje životinje poput kitova, morskih ptica, kornjača i riba progutaju plastiku misleći da je plijen i mogu uginuti od gladi jer im plastika puni želuce. Također ulazi u našu vodu za piće, a mikroplastika je pronađena u ljudskim plućima, venama i placenti. Znanstvenici kažu da još ne znamo dovoljno o tome koliko mikroplastika negativno utječe na ljudsko zdravlje.

Najveća koncentracija plastike trenutačno je u Sredozemnom moru, a neke velike plutajuće mase pronađene su i drugdje, uključujući veliki plutajući otok pacifičkog smeća.

Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Plos One.

(Hina)

Izmet kitova „zlata je vrijedan” jer igra važnu ulogu u proizvodnji fitoplanktona čime malo pridonosi borbi protiv klimatskih promjena, pokazala je norveška studija. Znanstvenici s Norveškog instituta za istraživanja mora usredotočili su se na koncentraciju hranjivih sastojaka u izmetu kitova prije nego se rastope u morskoj vodi.

„Može se činiti odbojno, no za ekosustav njihov je izmet zlata vrijedan”, ističe taj institut u priopćenju, „ideja je jednostavna: kitov izmet gnoji oceane baš kao što kravlja balega i ovčji brabonjci gnoje zemlju”.

Znanstvenici su dakle analizirali fekalije kitova usmrćenih harpunom jer Norveška je jedna od rijetkih država koja dopušta komercijalni izlov kitova. Oko 15.000 kitova koji svakog ljeta migriraju prema norveškom arhipelagu Svalbard u Arktiku, ondje svakog dana ostavlja oko 600 tona izmeta na površini vode, a što znači nekih 40 kilograma po jedinci. Prema studiji, tim se izmetom ispušta 10 tona fosfora i sedam tona dušika, elemenata bitnih za rast fitoplanktona, tih mikroskopskih alga koje fotosintezom apsorbiraju ugljični dioksid i pretvaraju ga u kisik.

Znanstvenici su zaključili da kitov izmet pridonosi od 0,2 do 4 posto primarnoj svakodnevnoj proizvodnji (proizvodnji fitoplanktona) u području Svalbarda.
- Stvarni doprinos kitova je bez dvojbe i veći jer te procjene ne uključuju i urin koji je bogat dušikom. - rekao je voditelj istraživanja Kjell Gundersen.

Dakle, svaki kit, a riječ je o životinji koja u zreloj dobi teži od 40 do 50 tona i hrani se gutanjem velikih količina mora koje filtrira - oslobađa „stotine litara urina” na dan.

Istraživanja u tom području nastavljaju se.

- Što je manje kitova na Zemlji, manje je gnojenja površina oceana. - ističe Gundersen.

- Dakle, što se više fitoplanktona proizvodi, to se više apsorbira C02, a to znači manje globalnog zagrijavanja iako je riječ o infinitenzimalnom udjelu. To je pozitivno za klimu. - napominje Gundersen.

No postoji i jedno „ali”, a to je da ne znamo koliko kitovi povećavaju količinu stakleničkih plinova jer disanjem ispuštaju metan, jedan od štetnih plinova s učinkom staklenika koji pridonosi globalnom zagrijavanju Zemlje. To je pitanje još neistraženo i o tome će se provesti europska studija koja će početi u lipnju i trajati četiri godine.

(Hina)

Prije 30-ak godina s teretnog broda pao je kontejner u sjevernom dijelu Tihog oceana, iz njega su isplivale tisuće gumenih patki koje i danas dolaze do plaža pružajući vrijedne podatke znanstvenicima o oceanima. Kontejner s 29.000 gumenih pataka, kornjača, dabrova i žaba krenuo je iz Hong Konga u SAD. Umjesto na odredištu teret je u oluji završio u moru u siječnju 1992.

Snažni valovi i moćni vjetrovi igračke su odgurali prema obalama diljem svijeta na putovanja dulja od onih koje su njihovi proizvođači ikad zamislili. Ljudi koji su šetali plažama skupljali su ih i postupno putovanja plastičnih igračaka za kupanje privukla su pozornost znanstvenika.

Vrijeme potrebno igračkama da stignu do različitih dijelova svijeta i rute kojima su išle pružili su mnoge neočekivane uvide u struje oceana.

Američki oceanograf Curtis Ebbesmeyer preuzeo je vodeću ulogu u studijama, nakon što je nekoliko godina ranije prikupio podatke nakon slične brodske nesreće. Kad je više od 60.000 Nikeovih tenisica završilo u moru, a zatim otplutalo na zapadnu obalu SAD-a i Kanade, angažirao je mrežu kupača da dojave što su pronašli. Kontaktirali su ga i kada su otkrili gumene patke, prateći njihovo porijeklo kroz zaštitni znak proizvođača.

"Nesreća s gumenim životinjama donijela je znanstvenicima pravu riznicu podataka", kaže Johanna Baehr, oceanografkinja sa Sveučilišta u Hamburgu. "Jednim potezom osigurano je tisuće podataka - u uobičajenim uvjetima ne bismo jednostavno bacili u more toliko znanstvenih mjernih instrumenata odjednom."

Ideja istraživanja oceanskih struja korištenjem plutajućih uređaja daleko je od nove. "Korištenje plutača jedna je od najstarijih metoda istraživanja mora", kaže oceanograf Jörg-Olaf Wolff sa Sveučilišta Oldenburg.

Davne 1864. istraživač Georg von Neumayer iz njemačkog pomorskog opservatorija u Hamburgu bacio je bocu s porukom u more dok je plovio s rta Horn. Njegovo pismo tražilo je od nalaznika da izvijesti gdje je i kada pronađena boca. Stigla je do Australije. "To je bilo prije više od 150 godina i pomoglo je boljem razumijevanju velikih oceanskih struja", kaže Wolff.

Danas znanstvenici koriste uređaje opremljene GPS-om za bilježenje preciznih podataka o temperaturama, salinitetu vode ili tlaku zraka koji se odašilju putem satelita.

"Postoje i uređaji koji tonu s površine do dubine od 1 i 2 kilometra, prikupljajući podatke, pa se vraćaju na površinu", kaže Wolff.

Podaci koje su osigurale flote gumenih igračaka bili su daleko manje precizni.

"Ali to je bolje nego ništa, pogotovo zato što su podaci generirani besplatno", kaže on, napominjući da visoka cijena digitalnih mjernih uređaja znači da je nemoguće koristiti ih u tako velikim brojevima.

Patke, dabrovi i žabe prvo su kružile u smjeru suprotnom od kazaljke na satu u sjevernoj pacifičkoj struji, od Sitke na obali Aljaske, duž Aleutskih otoka, pokraj poluotoka Kamčatke i konačno natrag preko Tihog oceana uz zapadnu obalu SAD-a do Aljaske.

Godine 1994., 1998., 2001. i 2003. Ebbesmeyer je primio izvješća o nalazima iz Sitke, što sugerira da su se neke od igračaka napravile nekoliko krugova. Druge su pobjegle iz vrtloga i stigle do Havaja i Australije.

"Možda je jedno od najuzbudljivijih otkrića da su igračke odlutale iz Tihog oceana u Sjeverni Atlantik", kaže Baehr.

"To su predvidjeli odgovarajući modeli, ali životinje su dokazale da se to doista može dogoditi."

Skupljači predmetana plažama još su uvijek pronalazili igračke početkom 2000-ih na istočnoj obali SAD-a, kao i u Škotskoj i Engleskoj. Znanstvenici kažu da su otplutale prema sjeveru kroz Beringov tjesnac u Arktički ocean, dosegnuvši Grenland, iako ostaje nejasno jesu li bile smrznute u ledu ili su 'sjedile' na ledenim plutačama.

„Ova ruta je bila zanimljiva potvrda da tamo postoji površinska struja koja prelazi toliku udaljenost“, kaže Wolff.

On je koristio plutače kako bi istražio kako se otpad distribuira u Sjevernom moru, kao dio interdisciplinarnog tima osnovanog 2016. Bacili su 65.000 malih drvenih plutača u Sjeverno more, označenih brojem i zahtjevom da se prijavi njihov pronalazak s detaljima o mjestu i vremenu.

Ovaj projekt je također pružio neočekivane uvide u to da se struje u Sjevernom moru mogu preokrenuti pod određenim uvjetima.

"Iznenada smo primili izvješća iz Engleske koja su pokazala da drvene plutače više ne plutaju u smjeru suprotnom od kazaljke na satu kao i obično, već u smjeru kazaljke na satu", kaže Wolff. Znanstvenici nisu znali da je to moguće.

Takve studije mogu omogućiti bolje razumijevanje distribucije plastičnog otpada kako bi se razvili načini za postupanje s njim.

Korištenje plutajućih instrumenata također može pružiti podatke za razvoj meteoroloških modela i u konačnici poboljšati prognoze, kao i predviđanja za desetljeća koja dolaze, s obzirom na klimatske promjene, kaže Baehr.

Za sada nije jasno što se dogodilo s gumenim igračkama koje nisu pronađene. Wolff vjeruje da ih više nema na morima. Nakon 30 godina vjetra, valova i UV zračenja, gumene patke i žabe vjerojatno su se pretvorile u mikroplastiku. Baehr, međutim, kaže da je nekoliko igračaka možda još uvijek vani, možda smrznuto u ledu, i da bi se mogle pojaviti.

"Gumene patke imaju zastrašujuće dug vijek trajanja, kao i sva plastika koja se vrti u moru", kaže ona.

(Hina)