Prikazujem sadržaj po oznakama: hrana

O korijanderu i cvjetači, maslinama i grejpu mišljenja su različita, jer, kao što svi znamo, ukus je - stvar ukusa. Ali što odlučuje zašto uživamo u nekim okusima, a smatramo da su nam drugi odvratni? Nije sve u tvojoj genetici.

Kathrin Ohla mrzila je prokulice. Pa se prisilila da ih jede svaki dan tjedan dana. Je li ona mazohist? Možda – ali ona je iznad svega psiholog.

Njezino istraživanje “usmjereno je na razumijevanje načina na koji ljudski um obrađuje hranu”.

“Pitam se kako različita osjetila pridonose iskustvu okusa, kako se okus oblikuje iskustvom i vanjskim faktorima te kako možemo utjecati na okus i potaknuti prihvaćanje kako bismo potaknuli zdravo prehrambeno ponašanje“, navodi ta stručnjakinja.

Ohla radi na mjestu direktorice istraživanja i razvoja u tvrtki za mirise i okuse Firmenich sa sjedištem u Švicarskoj. Kaže da je “uvijek smatrala da su prokulice nepodnošljivo gorke”. Ali budući da je neprestano slušala da su vrlo hranjive, napravila je autoeksperiment kako bi vidjela može li se naviknuti na njihov okus.

Jedno od mnogih važnih otkrića istraživača okusa poput Ohle i Maika Behrensa, voditelja radne skupine za sustav okusa i mirisa na Institutu za biologiju prehrambenih sustava Leibniz na Tehničkom sveučilištu u Münchenu, jest da se prehrambene preferencije mogu promijeniti.

No, ono što se ne mijenja je hoće li vam hrana poput prokulice i brokule biti jako gorka. To je naslijeđeno.

“Detekcija određenih gorkih spojeva ima genetsku osnovu”, kaže Behrens. Odnosno tajna je u genu TAS2R38.

Ljudi koji nose taj gen u potpuno funkcionalnom obliku a to je “većina ljudi” mogu intenzivno osjetiti okus tih spojeva. Ali, oko 30 posto stanovništva ne može.

Još jedna osobitost osjećaja gorčine je na našem jeziku. Papile, male zaobljene izbočine na njegovoj gornjoj površini, sadrže okusne pupoljke s 25 različitih vrsta receptora za gorak okus. Za ostale osnovne okuse – slatko, kiselo, slano i slasno – obično postoje samo jedan ili dva.

Frustrirajuće za znanstvenike, postoji tvrdoglavo uporno mišljenje da se receptori za različite okuse nalaze u određenim dijelovima jezika: slatko sprijeda, kiselo i slano sa strane i gorko straga.

“Ta ‘mapa’ zapravo je besmislica”, kaže Ohla.

Receptori za okus zapravo su raspršeni po cijelom jeziku, s posebno velikim brojem receptora za okus gorkog na stražnjoj strani.

“To ima smisla”, objašnjava Ohla, jer stimulacija tog područja također stimulira živac koji može pokrenuti refleks povraćanja, zaštitni odgovor za sprječavanje ulaska stranih tijela u grlo i izbacivanje nejestivih ili otrovnih tvari.

“Sve što aktivira okusne pupoljke prenosi se živčanim vlaknima u mozak, gdje se zatim formira osjet okusa”, kaže Behrens. U okus su uključena mnoga osjetila, napominje i dodaje da “ne bez razloga kažemo da najprije jedemo očima”.

Osjet mirisa ipak igra veću ulogu, točnije ono što je znanstveno poznato kao retronazalni njuh. Mirisi koji izlaze iz usne šupljine tijekom jela i pića prolaze kroz gornji dio grla i preuzimaju ih receptori mirisa u nosnim prolazima, pridonoseći okusu hrane i pića.

Zbog toga ne možemo dobro okusiti kad imamo začepljen nos. “Zapravo ne možemo dobro mirisati”, pojašnjava Behrens.

I suprotno onome što možda mislite, “ljuto” nije okus, budući da osjećaj ne proizlazi iz naših okusnih pupoljaka.

“To zapravo dolazi od stimulacije živčanih završetaka (za dodir, temperaturu i bol) u usnoj šupljini, kao što se događa i na koži”, kaže Behrens.

“Ljuto nije okus, već osjećaj boli ili temperature”, kaže Ohla.

Kako god je pripremili, postoji hrana od koje mnogi okreću glavu. Uzmimo, na primjer, biljku korijander.

“Neki ljudi kažu da ima okus poput sapuna, dok je drugima prilično ugodan”, kaže Ohla.

Glavni razlog za to nije razlika u receptorima okusa na njihovom jeziku, već varijacija u skupini gena receptora za miris koji im omogućuju snažnu percepciju organskih spojeva s okusom sapuna u lišću.

Osim genetike, stupanj izloženosti osobe određenoj hrani utječe na percepciju okusa.

“Socijalizacija također igra ulogu u preferencijama prema hrani”, kaže Behrens. “U azijskim zemljama, na primjer, gdje se korijander puno češće koristi, puno je manje ljudi koji ga odbijaju”.

Moguće je zamisliti, kaže on, da bi se prihvaćanje te začinske biljke moglo povećati tamo gdje nije toliko popularna, kao što se dogodilo s češnjakom kada su ljudi počeli dolaziti u kontakt s njim u mnogo ranijoj dobi i češće, te ga postupno počeli cijeniti.

“Možete se naviknuti na gotovo sve”, primjećuje Ohla. “Psihologija može nadjačati genetiku”.

Njezin vlastiti eksperiment s prokulicama bio je uspješan. “Bilo je jako loše prvih nekoliko dana”, prisjeća se ona. “Ali sada mi je jedno od najdražih povrća”.

(Hina)

Objavljeno u ESPRESSO
Označeno u

Što je zajedničko radiču, grejpu i prokulicama? Sadrže tvari koje na našem jeziku detektiraju receptori za gorak okus. To su zdrave namirnice, pa i ako nam gorka hrana nije po volji bilo bi dobro povremeno je uključiti u prehranu.

Od pet različitih vrsta okusa, slatkoga, slanog, kiselog, gorkog i umamija, gorak okus bez sumnje nije najomiljeniji. Smatrate li gorčinu nečim što biste trebali izbjegavati, propuštate i okusne i prehrambene dobrobiti mnogih namirnica.

Gorka hrana može imati oštar, nerijetko i opor okus. Neka gorka hrana suptilnijeg je okusa, a u mnogim takvim namirnicama nalazimo i elemente slatkoće ili kiselosti.

Nutricionisti smatraju da je zajedničko svojstvo gorke hrane njezina dobrobit za crijeva i probavu.

Gorka hrana potiče rad probavnog sustava, smanjuje apetit i oslobađa probavne sokove u gušterači. Stoga može biti korisno popiti neki gorki napitak prije jela ili dodati gorku hranu u svoj obrok ili u predjelo.

Zbog čega tako puno ljudi ne voli gorku hranu?

"To nam je urođeno jer gorak okus najčešće signalizira da bi nešto moglo biti otrovno", pojasnila je Christina Esser, predavačica na njemačkom Sveučilištu za prevenciju i zdravstveni menadžment.

Brojne biljke proizvode gorke tvari upravo zato da bi se zaštitile od predatora.

No na gorak okus možete se naviknuti. To objašnjava zašto neki ljudi ne uživaju u prvome gutljaju nezašećerene kave ili zbog čega mnoga djeca mrze prokulice.

Što čini gorku hranu tako zdravom?

Gorke tvari pospješuju rad probave, pojasnili su iz Njemačke organizacije za pomoć dijabetičarima. One pospješuju proizvodnju želučane kiseline i žuči, što olakšava probavu masne hrane.

Gorka hrana istodobno smanjuje osjećaj gladi i želju za slatkim, a to je prednost za osobe s dijabetesom ili prekomjernom tjelesnom težinom, ali i za sve ostale.

Esser ističe da gorke tvari imaju protuupalni učinak i mogu smanjiti rizik od razvoja srčanih bolesti.

Želite li u prehranu unijeti više gorkih tvari, najbolje je da to činite korak po korak. Najprije možete kombinirati gorke i slatke komponente.

Salata puterica i gorki radič pomiješani s bobicama nara i slano-slatkim preljevom ukusan su početak, savjetuje Christina Esser.

Mogu li gorke tvari biti štetne?

U nekim slučajevima da. Savjetuje se oprez, primjerice, ako su tikvice, krastavac ili bundeva gorkoga okusa, upozoravaju iz Njemačke organizacije za pomoć dijabetičarima.

Ovo povrće ne bi smjelo imati gorak okus, a ako se to ipak dogodi, znači da sadrže neželjene, toksične tvari. U tom biste slučaju takvo povrće trebali baciti.

Konzumirate li grejp ili pijete sok od grejpa imajte na umu da to voće može umanjiti ili pojačati djelovanje lijekova koje uzimate.

To se, primjerice odnosi na lijekove za sniženje kolesterola ili lijekove za liječenje kardiovaskularnih bolesti.

Jesu li za vas opcija i suplementi s gorkim tvarima?

Neki dodaci prehrani temelje se na ekstraktima biljaka koje sadrže gorke tvari.

Primjerice, možete nabaviti kapsule s ekstraktom artičoke. Stručnjakinja za prehranu Astrid Tombek kaže da biste se ipak trebali odlučiti za svježe povrće, umjesto za kapi, kapsule ili tablete.

Povrće je jeftinije, ukusnije i bolje zbog ostalih zdravih sastojaka koje sadrži.

Još jedna stvar koju treba imati na umu - kod dodataka prehrani može doći do predoziranja.

Konzumirate li umjesto suplemenata prirodne gorke tvari iz povrća, začinskog bilja ili salata, to se neće dogoditi jer nam u nekom trenutku gorak okus postane preintenzivan.

Gorak okus imaju brokula, prokulice, kupus, cvjetača, korijander, čaj i listovi maslačka, divlje šparoge, crna čokolada, kelj, rukola, raštika, radič, 'mišancija', jabučni ocat, zeleni čaj...

Je li gorka hrana bogata nutrijentima?

Gorko zeleno povrće poput rukole, kelja i brokule bogato je vitaminima, mineralima, antioksidansima i korisnim biljnim komponentama poput vitamina A,C i E kao i kalcija, kalija i magnezija.

U usporedbi sa špinatom, maslačak koji je gorkog okusa ima 8 puta više antioksidansa, triput više vitamina A, pet puta više vitamina E i dvostruko više kalcija.

(Hina)

Objavljeno u ESPRESSO

Miris cimeta i vanilije ugodni su blagdanski mirisi koji potiču sjećanja, ali te namirnice imaju i niz zdravstvenih prednosti, piše njemačka novinska agencija dpa.

Vanilija koja se koristi u pečenju i aromatiziranju ekstrahira se iz mahune vanilije. Čisti ekstrakt vanilije, a ne umjetni ekstrakt s okusom, bogat je fenolnim spojem koji se zove vanilin. Postoje ograničene studije koje su pokazale da vanilin ima antioksidativna, antikancerogena i protuupalna svojstva.

Miris vanilije je njegova stvarna moć. Opisan je kao topao i umirujuć. Budi uspomene. Uobičajeni je sastojak parfema.

Thomas Jefferson kušao je sladoled od vanilije u Parizu 1780-ih i zapisao je recept, a primjerak se nalazi u Kongresnoj knjižnici.

Cimet je drugi miris sezone i drugi najpopularniji začin u Sjedinjenim Državama.

U starom Egiptu cimet se koristio za liječenje kašlja, artritisa i upale grla. Danas postoje istraživanja koja povezuju cimet sa smanjenom razinom šećera u krvi.

Neka istraživanja pokazuju da bi cimet mogao smanjiti otpornost na inzulin.

Cimet je bogat antioksidansima, koji mogu zaštititi vaše stanice od oštećenja. Antioksidansi također pomažu u smanjenju upalnih procesa u tijelu.

Opet, poput vanilije, količine koje se inače jedu imale bi ograničene zdravstvene prednosti, ali miris je topao i ugodan.

Ipak, nema razloga da ne povećate unos, piše dpa.

Povećanje unosa cimeta poboljšat će okus i užitak u vašoj hrani. Jednostavan način dodavanja ovog začina je da ga pomiješate s kavom, promiješate čaj sa štapićem cimeta, dodate ga u muffine i palačinke te pospete po zobenim pahuljicama i smoothiejima.

(Hina)

Objavljeno u ESPRESSO

Ako navečer ne možete zaspati, pokušajte preskočiti prekasne obroke i obratite pozornost na ono što jedete u poslijepodnevnim i večernjim satima jer to utječe na kvalitetu sna, tvrdi nutricionist Milan Hollingshaus. On smatra da je općenito najvažnije slušati vlastito tijelo, ali i savjetuje da, ako možete izbjegavate sljedeće namirnice.

Pića koja sadrže kofein i šećer, kao što su kava, crni čaj ili energetski napici drže nas budnima, pa je bolje izbjegavati ih prije odlaska na spavanje.

- Obilni obroci s mnogo teško ili sporo probavljive hrane, kao što su namirnice od mesa ili one s previše masti, također su teške za želudac. - kaže Hollingshaus.

Radije pojedite manji obrok, serviran na tanjuru manjih dimenzija. Polovicu tanjura neka čine svježe namirnice, poput povrća, četvrtinu hrana bogata proteinima, kao što su pureća prsa ili tofu, a zadnja četvrtina neka budu ugljikohidrati, primjerice krumpir. To će vaš organizam opskrbiti svim potrebnim nutrijentima i držati vas sitima tijekom noći.

Usto je važno osluškivati vlastiti tjelesni ritam i osobne prehrambene postupke i navike. Stoga bi sirovu hranu, primijetite li da vam teže pada njezino konzumiranje kasno navečer, bilo dobro zamijeniti kuhanim povrćem.

Odgovor je u osluškivanju vlastitog tijela i bioritma, tvrdi ovaj stručnjak.

- Promijenite li naglo svoje navike, to će vrlo često rezultirati probavnim smetnjama. - kaže Hollingshaus, dodajući da takva promjena može utjecati na faze spavanja i na snove.

- Dogodi li se ponekad da prije spavanja posegnete za obrokom koji bi vam mogao otežati san, pokušajte prije večernjeg odmora olakšati posao probavnom traktu odlaskom u kratku šetnju ili uzimanjem čajeva za probavu, poput kombinacije komorača, anisa i kumina ili mente. - savjetuje njemački nutricionist.

(Hina)

Objavljeno u ESPRESSO
Označeno u

Označavanje neke hrane kao potencijalno „ovisne” moglo bi pomoći ljudima da promijene svoju prehranu, rekli su znanstvenici, budući da procjene pokazuju da bi se svaka sedma odrasla osoba i svako osmo dijete moglo „navući” na industrijski visoko prerađenu hranu (UPF).

Istraživači su rekli da bi način na koji neki ljudi konzumiraju hranu bogatu mastima i ugljikohidratima mogao „ispuniti kriterije za dijagnozu poremećaja ovisnosti”. Ponašanja koja zadovoljavaju taj kriterij su, između ostalih, intenzivna žudnja, simptom odvikavanja, manja kontrola nad unosom i nastavak upotrebe unatoč posljedicama poput pretilosti, poremećaja prejedanja, lošijeg fizičkog i mentalnog zdravlja te niže kvalitete života, navode istraživači.

Tim međunarodnih istraživača ukazuje na meta-analizu 281 studije iz 36 različitih zemalja. Ona pokazuje da se „ovisnost o ultraprerađenoj hrani” javlja kod 14 posto odraslih i 12 posto djece.

Znanstvenici kažu da bi označivanje neke hrane visokim udjelom ugljikohidrata i masti kao „ovisničke”, potencijalno moglo poboljšati zdravlje kroz promjene društvenih i kliničkih politika.

- Postoji konvergentna i dosljedna potpora valjanosti i kliničkoj važnosti ovisnosti o hrani. - rekla je Ashley Gearhardt, autorica članka i profesorica psihologije na Sveučilištu Michigan u SAD-u.

- Priznavanjem da određene vrste prerađene hrane imaju svojstva tvari koje stvaraju ovisnost, mogli bismo pomoći u poboljšanju globalnog zdravlja. - dodala je.
To bi također potaknulo više istraživanja u tim područjima, napominju autori.

- S obzirom na to koliko je ta hrana rasprostranjena, a npr. čini 58 posto kalorija koje se konzumiraju u Sjedinjenim Državama, postoji toliko toga što ne znamo. - naglasila je koautorica Alexandra DiFeliceantonio, docentica na Institutu za biomedicinska istraživanja Fralin u SAD-u.

Autori rada, koji je objavio The BMJ, dali su primjer porcije lososa i čokoladice. Losos ima omjer ugljikohidrata i masti otprilike 0 prema 1. Nasuprot tome, čokoladica ima omjer ugljikohidrata i masti 1 prema 1, što čini se, povećava potencijal ovisnosti o hrani.

- Mnogo ultra prerađene hrane ima više razine oba. Ta kombinacija ima drugačiji učinak na mozak. - dodala je prof. DiFeliceantonio.

Istraživači iz SAD-a, Brazila i Španjolske ističu da „rafinirani ugljikohidrati ili masti izazivaju slične razine izvanstaničnog dopamina u moždanom striatumu kao one koje se vide kod supstanci koje izazivaju ovisnost poput nikotina i alkohola”.

- Na temelju tih bihevioralnih i bioloških paralela, hrana koja sadrži visoku razinu rafiniranih ugljikohidrata ili dodanih masti jak je kandidat za tvar koja izaziva ovisnost. - dodaju.

- Prehrambeni aditivi također mogu pridonijeti ovisnosti o UPF-ovima. - rekli su.
Iako aditivi, koji se dodaju hrani zbog okusa i kako bi „poboljšali osjećaj u ustima”, sami po sebi vjerojatno neće izazvati ovisnost, mogli bi „postati snažni pojačivači učinaka kalorija u crijevima”, napisali su.

„Iako je potrebno dodatno pažljivo istraživanje kako bi se utvrdio točan mehanizam kojim ova hrana izaziva reakcije ovisnosti, UPF-ovi s visokim udjelom rafiniranih ugljikohidrata i masti jasno se vide u obrascima ovisnosti i dovode do štetnih zdravstvenih ishoda” zaključuju istraživači.

„Ultra prerađena hrana s visokim udjelom rafiniranih ugljikohidrata i dodanih masti privlačna je i konzumira se kompulzivno te može izazvati ovisnost”, dodaju.

(Hina)

Objavljeno u GLOBAL
Označeno u
Nedjelja, 03 Rujan 2023 02:58

ŠTO JEDETE ODREĐUJU I GENI

Dok prihod, društveni status, geografski položaj i kultura određuju vrstu i kvalitetu hrane koju ljudi jedu, geni bi također mogli imati ulogu, pokazalo je novo istraživanje.

Čini se da oko 500 gena "izravno utječe" na prehranu ljudi, prema medicinskom fakultetu Sveučilišta u Coloradu, koji je analizirao zdravstvene, socijalne i ekonomske podatke ljudi iz UK Biobanka, baze podataka više od 500.000 ljudi.

Zaključili su kako izgleda da postoji 300 gena "izravno povezanih" s konzumacijom određene hrane i blizu 200 gena povezanih s prehrambenim navikama oko grupa hrane kao što su riba ili voće.

"Neki geni koje smo identificirali povezani su sa senzornim putevima - uključujući one za okus, miris i teksturu - i također mogu povećati reakciju nagrađivanja u mozgu", rekla je Joanne Cole sa Sveučilišta u Coloradu, koja će predstaviti nalaze na godišnjoj konferenciji Američkog društva za prehranu u Bostonu.

"Budući da genetika ima puno manju ulogu u utjecaju na unos hrane nego svi okolišni čimbenici, moramo proučiti stotine tisuća pojedinaca kako bismo otkrili genetske utjecaje među okolišnim čimbenicima", rekla je Cole.

Otkriće veza između gena i vrsta hrane moglo bi s vremenom pomoći u sastavljanju dijeta i programa mršavljenja.

Mogući sljedeći korak, prema znanstvenicima, je saznati "može li upotreba genetike osobe za prilagodbu profila okusa dijete osmišljene za mršavljenje poboljšati pridržavanje".

(Hina)

Objavljeno u ESPRESSO
Ponedjeljak, 24 Srpanj 2023 03:36

SAVJETI ZA PREHRANU PO TOPLOTNOM UDARU

Glavna značajka pravilne prehrane ljeti je konzumacija lagane hrane, a to znači uglavnom voća i povrća. Upravo ljeti dolazi najviše do izražaja sva ljepota boja koju nudi priroda. Masnu, prženu, dimljenu i začinjenu hranu trebalo bi izbjegavati tijekom cijele godine, a posebice ljeti. Također, savjetuje se uvrstiti obilje ribe i nemasnog mesa peradi.

S obzirom na to da sve više znanstvenih istraživanja potvrđuje blagodati mediteranske prehrane, takav način prehrane upravo se smatra ljetnim idealom, odnosno, najboljim izborom. Osim ribe, maslinova ulja, svježeg voća i povrća, mediteranska prehrana podrazumijeva i unos obilja žitarica, poglavito onih cjelovitih te nemasnih mliječnih proizvoda. Naime, Mediteranci obogaćuju svoja jela svježim začinima, a oni pridonose prevenciji bolesti.

Također, krvne žile i mozak od štetnih radikala štiti i umjerena konzumacija vina, pogotovo crnog, ali u razumnim količinama. Stoga će za osvježenje najbolje poslužiti rashlađena voda i to najmanje dvije litre dnevno, kako organizam ne bi dehidrirao.

Organizam ljeti za vrijeme vrućih dana prirodno traži hranu koja je lagana za probavu, bogatu sadržajem vode i minerala koji se gube znojenjem, s više vlakana, a manjom količinom masnoća i proteina. Valja izbjegavati hranu od koje se žedni, a to su: hrana s previše soli, suhomesnati proizvodi, pržena jela i masna jela.

Alkoholna, gazirana i zaslađena pića, kao i pića bogata kofeinom samo će pojačati proces dehidracije, jer stimuliraju izlučivanje tekućine iz organa. Ujedno mnoga od tih pića djeluju kao stimulansi i tako ometaju zdrav ritam sna. Stoga ove napitke treba izbjegavati tijekom ljeta.

Najbolji odabir za ljetnu nadoknadu tekućine su izvorska i mineralna voda, nezaslađeni čajevi i izotonični napici.

Ljeti, kako bismo utažili žeđ, najčešće posežemo za hladnim napicima, ipak, dobro je znati da ćemo se bolje rashladiti ako pijemo tekućine sobne temperature ili konzumiramo tople čajeve i napitke.

(Hina)

Objavljeno u ESPRESSO

U Hrvatskoj svake godine nastaje više od 286.000 tona otpada od hrane, a cilj je da se do 2028. godine ta količina smanji za 30 posto. Od ukupno odbačene hrane u Hrvatskoj 76 posto dolazi iz kućanstava, a 24 posto iz poslovnog sektora, pokazuju istraživanja.

Građani Hrvatske godišnje bace 129.616 tona jestive hrane, a baci se i 86.726 tona nejestivog dijela. Poslovni sektor godišnje odbaci 50.723 tona jestive hrane i 19.311 koji je nejestivi dio.

Hrana se zbog različitih razloga rasipa i baca kroz cijeli lanac opskrbe, od primarne proizvodnje, prerade, distribucije, skladištenja i prodaje, ugostiteljskih objekata i institucionalnih kuhinja do kućanstava. Ipak u uz ove podatke Hrvatska je u Europskoj uniji među zemljama s najmanjom količinom otpada od hrane po stanovniku.

dm

Objavljeno u GLOBAL
Označeno u

Europi treba više vremena nego što je planirala da dogovori novi europski sustav označavanja hrane jer shema oznaka u bojama osmišljena u Francuskoj nije odgovarala kulinarskom suparniku Italiji. Strahujući da bi kulturne ikone poput maslinova ulja ili parmezana dobile loše ocjene, Italija je uspjela uvjeriti druge države članice da odbace francuski sustav.

Europska komisija trebala je do kraja 2022. osmisliti oznake za prehrambene proizvode koje bi pomogle potrošačima da biraju zdravije.

Francuski sustav Nutri-Score u početku je bio među favoritima i već je usvojen u Belgiji, Njemačkoj, Luksemburgu, Nizozemskoj i Španjolskoj. Nutri-Score rangira prehrambene proizvode na skali od zelene do crvene boje i od slova A do E na osnovi njihove nutritivne vrijednosti, odnosno na osnovi toga koliko sadrže proteina, vlakana, soli i zasićenih masti, no tvrtke oznaku nisu obvezne koristiti.

Oko 270 znanstvenika potpisalo je u ožujku 2021. apel pozivajući Europsku komisiju da „ne popušta pred lobistima” i da podrži Nutri-Score, ističući da je to jedina oznaka čije su recenzije pokazale da je „učinkovita i relevantna za potrošače i javno zdravlje”. No Europska komisija nije prihvatila Nutri-Score.

Zamjenica ravnatelja Glavne uprave za zdravstvo i sigurnost hrane Europske komisije Claire Bury rekla je u rujnu da neće staviti na stol nešto što izaziva podjele. Italija, Cipar, Grčka, Češka, Rumunjska i Mađarska usprotivili su se francuskom sustavu. Talijanska premijerka Giorgia Meloni, koja je u stupila na dužnost u listopadu, kritizirala je takve oznake hrane kao „diskriminatorne i štetne” za talijansku prehrambenu industriju.

„Intenzivna lobistička kampanja nažalost je zamutila vodu i pretvorila javnozdravstvenu debatu u političku”, rekla je Emma Calvert, visoka dužnosnica za prebrambenu politiku pri Europskoj organizaciji za zaštitu potrošača (BEUC).

Premda Europska komisija može upotrijebiti Nutri-Score kao inspiraciju u razvoju novog sustava, ona razmatra i druge oznake.

Među njima su zelene ili crne „ključanice” kakve se koriste u nordijskim zemljama te sustav NutrInform Battery koji podržava Italija jer uzima u obzir potencijalne porcije namirnica.

Italija tvrdi da Nutri-Score nije dobra referenca jer mu je jedinica mjere 100 grama ili 100 mililitara, a neke proizvode poput ulja i sira konzumira se u manjim količinama. Rim zabrinjava da bi takve oznake mogle biti štetne za proizvode koji čine osnovu mediteranske prehrane uključujući maslinovo ulje, sir, pršut i pizzu.

Glavna talijanska organizacija poljoprivrednika, Coldiretti, istaknula je da Nutri-Score „isključuje zdravu i prirodnu hranu koja je na stolovima stoljećima u korist umjetnih proizvoda”.

U Francuskoj, proizvođači plavog sira Bleu d'Auvergne odbijaju staviti oznaku na svoj proizvod jer bi on dobio najgoru moguću oznaku, crveno slovo E, zbog visokog udjela soli i masnoća.

„Kako objasniti da je Bleu d'Auvergne klasificiran kao E kada je čips pržen u ulju dobije A”, rekao je Sebastien Ramade, predsjednik udruženja proizvođača sira u Auvergneu.

No 875 brendova koji predstavljaju 60 posto tržišta hrane u Francuskoj koriste Nutri-Score, istaknuo je osnivač sustava, nutricionist Serge Hercberg.

„Neki velik brendovi i dalje ga odbijaju, ali usvaja ga sve više proizvođača, među kojima i neki koji su mu se prije jako opirali”, rekao je.

„Kada pogledamo podatke o prodaji, vidimo da to djeluje i da ima učinak na promjene i poboljšanje recepata tisuća proizvoda”, dodao je.

Vrijeme Komisiji istječe. Oznaku bi trebala predložiti prije izbora za Europski parlament iduće godine.

„Ako Komisija ne ispuni svoju obvezu da predloži obveznu europsku oznaku za hranu, propustit će veliku priliku da pomogne europskim potrošačima, posebno ranjivima, da u supermarketima biraju zdravije”, rekao je Calvert.

Neki zastupnici Europskog parlamenta ističu da bi umjesto toga trebalo ciljati umjetnu hranu.

„Prekomjerna težina među tinejdžerima nije posljedica toga što jedu previše camemberta”, rekla je europska zastupnica Irene Tolleret.

Čile na primjer ima još stroži sustav od 2016. - crnu oznaku koja upozorava potrošače da proizvod sadrži puno zasićenih masnoća, šećera ili soli. Proizvodi u Čileu s tom oznakom ne smiju se oglašavati na televiziji.

„Jedna od posljedica toga je da više od 20 posto proizvoda ima novu formulaciju” s manje soli ili šećera, rekao je Guido Girardi, bivši senator koji stoji iza tog sustava, dodajući da se slični zakoni pripremaju u 32 zemlje.

(Hina)

Objavljeno u GLOBAL

Vidimo da se hrana koristi i kao sredstvo u postizanju ratnih ciljeva od strane Rusije u brutalnoj agresiji na Ukrajinu. Pokazuje se sad koliko smo bili u pravu što smo u našem mišljenju o Višegodišnjem financijskom okviru 2021. - 2027. ustrajali u obrani Zajedničke poljoprivredne politike i protivili se smanjenju sredstava za ovu temeljnu djelatnost svakog društva. - kazao je župan dubrovačko – neretvanski Nikola Dobroslavić na plenarnom zasjedanju Europskog odbora regija u Bruxellesu.

- Kao što Europska komisija traži rješenja za energetsku sigurnost, treba ustrajati u tom traženju i za prehrambenu sigurnost. Europski odbor regija, regije i gradovi u tome će, kao i uvijek, biti dobri partneri. - rekao je Dobroslavić uz raspravu o krizi na tržištu hrane u kojoj je sudjelovao i povjerenik Europske komisije za poljoprivredu Janusz Wojciechowsky.

Župan Nikola Dobroslavić sudjeluje u radu plenarnog zasjedanja Europskog odbora regija u Bruxellesu. Na dnevnom redu dvodnevne sjednice su prezentacije nacrta mišljenja, rasprave o rezolucijama i pitanjima vezanim s EU-om relevantnim za lokalne i regionalne vlasti.

Također, raspravljalo se o energetskoj krizi i posljedicama za europska kućanstva.

dm

Objavljeno u GLOBAL
Stranica 1 od 3