Prikazujem sadržaj po oznakama: evakuacija makarska

Danas je blagdan Velike Gospe, dan kada vjernici obilježavaju uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo, a upravo na ovaj blagdan u Veloj Luci zabilježena je 1985. godine velika tragedije. Na Veliku Gospu u požaru je poginulo četvero veleolučkih gasitelja, svi obiteljski povezani. Gaseći požar u Potirni smrtno su stradala braća Ante i Ljubiša Anić, njihov rođak Mladen Anić i šogor braće Anić Đurica Aleksić.

Obljetnicu njihove smrti nisu zaboravili ni u Općini Vela Luka ni u velolučkom DVD-u pa su jučer na spomen obilježje njihove pogibije načelnica Katarina Gugić, predsjednik Općinskog vijeća Zoran Manestar i njegov zamjenik Ranko Surjan te predsjednik DVD-a Miroslav Stipković, zapovjednik Ivo Šeparović i njegov zamjenik Vinko Andreis, položili vijenac.

vela luka vijenci vatrogasci 150823 2 min

Požar u Potirni, u kojem je smrtno stradalo četvero gasitelja, dio je katastrofalnog razvoja događaja na otoku Korčuli koji je započeo požarom u blizini Blata, 24. srpnja 1985. godine oko podne, a borba s vatrenom stihijom na otoku, prema podacima Vatrogasnog portala trajala je 28 dana. Naime, dok su se gasitelji borili s prvim požarom, 31. srpnja, na sjevernoj strani otoka, buknuo je oko 19:30 sati još jedan požar. Ta dva požara spojila su se u jedan, a kako se navodi u radu „Meteorološka analiza katastrofalnog šumskog požara na Korčuli 1985.”, autora Marka Vučetića iz tadašnjeg Republičkog hidrometeorološkog zavoda SR Hrvatske, objavljenog 1987. godine, ugašen je 16. kolovoza u 20 sati. No, u međuvremenu, 15. kolovoza, na Veliku Gospu izbio je i požar u Potirni, pet kilometara od Vele Luke, a uzrok požara bilo je zapaljeno vozilo talijanskog turiste. Taj požar, navodi Vučetić u svom radu, ugašen je 18. kolovoza u 20 sati. Vatrena stihija tim dijelom otoka tako je gutala sve pred sobom najmanje 26 dana, odnosno do 18. kolovoza, a tek dva dana kasnije, 20. kolovoza moglo se zapravo kazati da na Korčuli više nigdje niti ne tinja.

Konac srpnja i kolovoz 1985. godine bili su teški dani na cijelom jugu, osim na Korčuli gorjelo je i na Mljetu i Dubrovniku, a prije nego su u Potirni izgubljena četiri života posebno dramatično bilo je na Makarskom primorju gdje je 6. kolovoza izbio požar koji je, navodi se u članku „Slobodne Dalmacije” od 8. kolovoza 1985. godine, gasilo čak 30 tisuća ljudi. Na Makarskom primorju izvršena je i evakuacija...

„Tom prilikom izvedena je velika evakuacija stanovnika, turista te svih korisnika i osoblja Dječjeg sela „Makarska“ kraj Promajne. Evakuacija je izvršena s 4 trajekta Jadrolinije i uz pomoć lokalnih turističkih brodica te glisera iz Makarske, a uz turiste i lokalne stanovnike, u Podgoru i Makarsku evakuirano je i 350 djece iz Dječjeg sela. Bili su smješteni u makarskom vrtiću, osnovnoj školi, sportskom centru, te kino dvorani, a u Podgori u Domu prvog mornaričkog odreda.” - prisjetili su se ovog događaja iz Udruge Kačić u objavi prije dvije godine.

Izneseni podatak o 30 tisuća gasitelja na Makarskom primorju čini se pretjeran, no svakako u gašenju je sudjelovao ogroman broj ljudi, kao uostalom i na Korčuli, a što se tiče korčulanskog požara iz te godine, Večernji list u izvještaju objavljenom 2. kolovoza piše kako je na terenu oko tri tisuće gasitelja. Pomoć je pak pristizala iz svih dijelova priobalja, kao i iz Italije odakle su upućeni protupožarni zrakoplovi, a uz mještane, profesionalne i vatrogasce DVD-ova u gašenju su sudjelovali i pripadnici tadašnje JNA.

Uzrok svim tim požarima, ne samo na jugu, već i na drugim dijelovima Jadrana, bilo je izuzetno dugo razdoblje bez kiše, spominje se stotinu dana. „Šumarski list” iz 1986. godine navodi kako je ukupno, sa žrtvama u Potrini, smrtno stradalo šestero ljudi, te da je bilo nekoliko desetak teže i lakše ozlijeđenih.

U analizama požara navodi se pak kako gašenje požara nije izvršeno primjerenim tehničkim sredstvima.

„Velik broj požara u 1985. gašen je primjenom neadekvatnih tehničkih sredstava. Iako je u toku zimskog i proljetnog perioda 1985. u Hrvatskoj pokrenuta najšira društvena i stručna akcija u cilju bolje zaštite šuma od požara, ljetna sezona je pokazala sve manjkavosti u efikasnosti zaštite u izuzetnim vremenskim prilikama kakve su vladale na Jadranu u 1985. Izostanak u realizaciji prioritetnih zadataka u opremljenosti tehničkim sredstvima za gašenje požara, rezultiralo je u nespremnosti i nemoći u savladavanju šumskih požara velikih razmjera kakvi su bili na području Korčule, Makarske, Dubrovnika i na Cresu.” - zapis je „Šumarkog lista” iz 1986. godine.

„Specijalni avioni za gašenje šumskih požara CANADAIR CL-215 sudjelovali su u gašenju 48 požara i ostvarili 269 sati leta sa 2584 naleta i izbacili 13.000 tona vode. Višednevno intenzivno angažiranje ovih aviona na Korčuli (ul i dana 124,5 sati leta, 1127 naleta i 5600 tona vode) imalo je za posljedicu teže kvarove aviona, tako da je u kolovozu s najvećim brojem požara (Korčula, Makarska, Dubrovnik, Cres, i đr.) od tri aviona svega jedan bio povremeno ispravan. Zbog nedostatka naših aviona za gašenje požara na Korčuli i u Dubrovniku angažirani su avioni iz Italije (jedan CANADAIR i jedan HERCULES) i jedan avion poljoprivredne avijacije iz Prištine AGROKOSOVO.” - navodi „Šumarski list” o požarima na obali 1985. godine.

Iako je prethodno vladalo dugo sušno razdoblje usred požara na Makarskom primorju i na Korčuli pala je kiša. No, dok je požar u Makarskoj uz pomoć kiše ugašen, na Korčuli je vatrena stihija nastavila svoje divljanje.

„Zbog nedovoljne koordinacije gasioca sa meteorološkom službom nisu iskorišteni povoljni meteorološki uvjeti 7. i 8.8. da se u potpunosti lokalizira požar. Uz to se izgubilo iz vida da je vatra zahvatila krupno duboko gorivo i da je ono nastavilo tinjati bez obzira na kišu koja je pala. Samim tim gasioci su bili iznenađeni ponovnim razbuktavanjem požara.” - piše u već spomenutoj „Meteorološkoj analizi katastrofalnog šumskog požara na Korčuli 1985.”, autora Marka Vučetića.

„Požar je ugašen nakon perioda od desetak dana u kojem je vlaga u srednjem sloju goriva doprinijela uspješnosti gašenja požara. Ovaj zaključak se prvenstveno, uz ostalo, zasniva na ponašanju požara koji je buknuo 15.8. a ugašen je relativno brzo (18.8.), bez obzira što je sloj finog goriva bio suh, a krupnog izuzetno suh.” - navodi u analizi Vučetić koji je u zaključku iznio i podatak da su za datume 24. i 31. srpnja postojali svi preduvjeti za nastanak i širenje šumskog požara.

Objavljeno u S JUGA