Prikazujem sadržaj po oznakama: arheologija

Ekipa arheologa nastavlja istraživati nekropolu u Zakotorcu.  Iskopavanjem Gomile 5, u kojoj je prije tjedan dana pronađena druga grčko - ilirska kaciga, naišlo se na desetak grobova koji se okvirno datiraju u 6./5.st. pr. Kr. Među njima, uz sam rub obrubnog vijenca gomile arheolozi su pronašli jedan dobro očuvani grob u kojem su našli ostatke nekoliko osoba.

- Sudeći po nalazima radi se o najmanje dvije žene koje su bile polegnute jedna na drugu. Na njima su bile tri lubanje koje su bile poredane u nizu te još jedna manja koja se nalazila uz noge. Značenje ovakvog rasporeda ostaje zasad nepoznato, a antropološka analiza dat će točan broj pokojnika. Od nalaza pronađene su  brončane lučne, pločaste i naočalaste fibule koje se datiraju u 6. st. pr. Kr. Među njima jedinstvena je lučna fibula s nožicom u obliku beotskog štita.  Od ostalih nalaza u grobu nađeni su brončana dugmad, prsten, te tutul sa šiljastim vrhom. - kaže o ovom nalazu Ivan Pamić u ime arheološke ekipe.

- Odmah do ovog groba pronađen je i jedan manji dječji grob u kojem  su pronađeni ostaci većeg broja djece. Od nalaza pronađeno je nekoliko  jantarnih te jedna staklena perla, kao i veći broj M-igala. Kao grobni prilog u ovom grobu ostavljene su i manje keramičke posude grčke proizvodnje. Radiokarbonsko datiranje i antropološka analiza koje slijedi dati će točan broj pokojnika te njihovu starost. Ukoliko se osiguraju sredstva provesti će se i  genetsko istraživanje kako bi se ustanovio i srodni odnos pokojnika u ovoj i susjednim gomilama. U istoj  gomili na samom početku istraživanja pronađena je i brončana dijadema s kraja 7. ili početka 6. st. pr. Kr., te željezno oružje poput kopalja i mačeva. - govori Pamić.

broncane fibule 210424

Bronačne fibule / Foto: Ivan Pamić

Kako smatraju arheolozi lokalna zajednica koja je tu obitavala,  u tom je razdoblju po svemu sudeći podigla obrubni vijenac unutar kojeg su  smjestili desetak grobnih komora gdje su se ukopavali u više generacija. Osim grobova tu su se nalazili i odvojeni prostori gdje su se prilagali zavjetni darovi poput novopronađene kacige.

Popunjavanjem mjesta unutar obrubnog vijenca nad tim grobovima podignut je još jedan vijenac s jednom centralnom grobnicom gdje su se pokojnici pokapali tijekom 4. i 3. st. pr. Kr.  Dodatne grobne komore, tzv. aneksi izgrađene su i izvan prvog vijenca i to u periodu od 6. s do 4. st. pr. Kr.  Dosad je na nekropoli Zakotorac identificirano preko 25 ovakvih gomila s vijencima, opisuju arheolozi.

zeljezno koplje gomila5 zakotorac 210424

Željezno koplje iz gomile 5 / Foto: Ivan Pamić

U istraživanjima na Pelješcu, kojima koordinira Centar za prapovijesna istraživanja, sudjeluju Dubrovački muzeji, Institut za arheologiju i Odsjek za arheologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uz potporu općine Orebić. Stalni tim koja provodi istraživanja ove godine su dr.sc. Hrvoje Potrebica, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i voditelj Centra za prapovijesna istraživanja, dr.sc. Domagoj Perkić, voditelj i viši kustos Arheološkog muzeja u Dubrovniku, dr.sc. Marko Dizdar, ravnatelj Instituta za arheologiju, Marta Kalebota iz Muzeja grada Korčule, dr.sc. Miona Miliša konzervatorica-rastauratorica i dekanica Umjetničke akademije u Splitu, dr.sc. Borut Križ iz Dolenjskog muzeja u Sloveniji, Mirna Šandrić, studentica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Paula Knego i Vicenco Pijerov, kustosi pripravnici iz Dubrovačkih muzeja, arheolog Miroslav Vuković s Filozofskog fakulteta Zagreb te Ivan Pamić iz Interpretacijskog centra Nakovana. Ekipi su se pridružila i dva talijanska studenta Marco de Pasca i Mattia Cucci sa Sveučilišta u Salentu (Lecce) u sklopu međunarodne suradnje hrvatskih i talijanskih sveučilišta. Istraživanja financira Ministarstvo kulture i medija, Dubrovački muzeji i Centar za prapovijesna istraživanja.

JPA

Objavljeno u ESPRESSO

Na Pelješcu, u Zakotorcu je u jutarnjim satima 10. travnja pronađena još jedna kaciga grčko - ilirskog tipa. Arheološka ekipa prisutna je na nekropoli Zakotorca od 2020. kada su tu došli na inicijativu povjesničara Ivana Pamića.

Kaciga je na položaju Gomile u Zakotorcu pronađena u jednom od suhozidnih dodataka uz grobove, očigledno votivnog karaktera, kažu iz Dubrovačkih muzeja.

Već na samom početku istraživanja, uz brojne druge nalaze nakita, nošnje i grobnih priloga, ovaj nalaz kacige u mnogočemu doprinosi poznavanju pogrebnih rituala ilirskih zajednica u drugoj polovici zadnjeg tisućljeća prije Krista, a područje Pelješca svrstava u najznačajnije arheološke zone istočno - jadranske obale.

Na istraživanjima u Zakotorcu na Pelješcu sudjeluju arheolozi iz Dubrovačkih muzeja, voditelj Arheološkog muzeja dr.sc. Domagoj Perkić i kustosi pripravnici Paula Knego i Vicenco Pijerov te kolege iz drugih institucija – Hrvoje Potrebica, Marko Dizdar, Borut Križ, Marta Kalebota, Miona Miliša, Miroslav Vuković i Mirna Šandrić, uz pomoć Ivana Pamića iz Interpretacijskog centra Nakovana. Istraživanjima koordinira Centar za prapovijesna istraživanja s arheolozima Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Instituta za arheologiju te Dubrovačkih muzeja, uz suradnju kolega iz Gradskog muzeja u Korčuli, Dolenjskog muzeja iz Novog Mesta u Sloveniji i Umjetničke akademije u Splitu.

- Nekropola Gomile na sedlu brda Kotorac gdje se nalazi prapovijesna gradina sastoji se od tridesetak gomila karakterističnog kružnog tlocrta s nekoliko koncentričnih  vijenaca, a okvirno se datiraju u 4. st. pr. Kr. Ovakve gomile s vijencima pronalaze se i u Nakovani na krajnjem zapadu poluotoka Pelješca uokolo gradine Grad, na otoku Korčuli na Kopili kod Blata, te u Poneretvlju. - kaže Ivan Pamić.

- U prvoj godini istraživanja u Zakotorcu pronađena je prva grčko-ilirska kaciga te u susjednom grobu ostaci desetak individua i nalazi iz 4. st. pr. Kr. Naredna istraživanja pokazala su da se u slojevima ispod ovih grobova nalaze i mnogo stariji u kojima su pokojnici pokapani u 8.st. pr. Kr. Otvaranjem gomile 5 arheolozi su naišli na ostatke iz 4. st. pr. Kr., a u slojevima ispod na starije grobove iz 6. i 5. st. pr. Kr. Iz tog horizonta dolazi i ova novopronađena kaciga. - navodi dalje Pamić.

- Ona se nalazila osamljena, osigurana u vertikalnoj poziciji s nekoliko kamena. Radi se o dobro očuvanoj kacigi, grčko-ilirskog tipa varijante IIIA2-a. Sve kacige te varijante slijede tehnološku uniformiranost koja je obilježila vrijeme druge polovine 6. i početak 5. stoljeća pr. Kr. na širokom području jugoistočne Europe, od Grčke i Makedonije, pa sve do Posavine i Transilvanije. Zbog toga se pretpostavlja da su one izrađivane u više središta, a jedno od tih središta bi mogao biti i prostor istočne jadranske obale, Dalmacije i Hercegovine. Upravo je u Dalmaciji pronađeno desetak kaciga, te još toliko i u Hercegovini. Ove kacige su karakteristične po pravokutnom otvoru za lice ukrašenih rubova, dugim paragnatidama kojima su se štitili obrazi, te dva paralelna grebena na samom vrhu gdje se uglavljivala perjanica. - kaže Ivan Pamić.

- Pronalazak čak dviju kaciga na jednoj lokaciji svjedoči o moći tadašnje ilirske elite koja je vladala 6. i 5. st. pr. Kr. ovim područjem. Kontrolom pomorskih puteva koji su prolazili između Pelješca i Korčule lokalna elita pribavljala je sredstva kojom je osiguravala svoju moć i prevlast. Osim same kacige ove godine pronađeni su i drugi nalazi poput brončanih fibula, dijademe i ostalih ukrasa, te osteološki ostaci koji se šalju na antropološku analizu i radiokarbonsko datiranje. - zaključuje Ivan Pamić.

dm

Objavljeno u ESPRESSO

Stari Grad na Hvaru na blagdan Svetog Roka u srijedu slavi Dan grada, a tim je povodom gradonačelnik Antonio Škrapa izjavio kako su s tijekom izgradnje sustava vodovodne i kanalizacijske mreže pronalaženi ostaci gradova na tom području iz antičkog i rimskog doba.

"Vjerujem kako ćemo do kraja ove godine završiti izgradnju sustava vodovodne i kanalizacijske mreže vrijednog više od 80 milijun eura. Dinamika radova bila je usporavana zbog pronalazaka ostataka gradova iz stare antike i rimskog doba na području ispod sadašnjeg Starog Grada", rekao je Škrapa lokalnim medijima.

Dodao je kako su pronađeni mnogi artefakti, mozaik i bedemi grada te će u sljedeće dvije godine ti pronalasci biti predstavljeni javnosti. Neki od pronalazaka već su, ističe, prezentirani Ministarstvu kulture.

Stari Grad je, najstariji grad u Hrvatskoj i, kako se navodi na službenoj stranci, Aristotelov je vršnjak.

Iste godine, 384. prije Krista, kada se u Trakiji rodio taj znameniti grčki filozof, Grci s otoka Parosa u Egejskom moru utemeljili su grad na otoku Hvaru, koji su nazvali Faros, podsjeća se.

Napominje se kako je povijesno srce otoka Hvara, antički Faros (Stari Grad), izgrađen na mjestu gdje duboki morski zaljev prelazi u plodno otočko polje, arkadijsku dolinu još od antičkih vremena zasađenu vinogradima i maslinicima.

(Hina)

Objavljeno u ESPRESSO

U podvodnim arheološkim istraživanjima potopljenog neolitičkog lokaliteta Soline na otoku Korčuli, arheolozi su pronašli ostatke koji su i njih iznenadili. Naime, ispod naslaga morskog mulja, otkrivena je cesta koja je spajala potopljeno prapovijesno naselje Hvarske kulture s obalom otoka Korčule, izvijestili su danas sa Sveučilišta u Zadru.

Radi se o pažljivo složenim kamenim pločama koje su bile dio komunikacije široke četiri metra koja je spajala umjetno stvoreni otok s obalom. Radiokarbonskom analizom očuvanog drva pronađenog u prošloj kampanji, cjelokupno naselje datirano je oko 4.900 godina prije Krista. Ljudi su hodali ovom komunikacijom i to prije gotovo 7.000 godina, navode sa Sveučilišta.

Istraživanje je plod suradnje više institucija i tvrtki, a u njemu su uz voditelja Matu Paricu sa Sveučilišta u Zadru bili Domagoj Perkić (Dubrovački muzeji), Ivan Šuta i Vedran Katavić (Muzej grada Kaštela), Katarina Batur (Sveučilište u Zadru), Marta Kalebota (Gradski muzej Korčula), Eduard Visković (Kantharos), uz asistenciju Dalibora Ćosovića iz ronilačkog centra Lumbarda Blue.

Istovremeno na drugom kraju otoka Korčule arheolozi Sveučilišta u Zadru vrše kopnena istraživanja u blizini uvale Gradina u kod Vele Luke. Upravo je voditelj istraživanja Igor Borzić primijetio čudne strukture u moru uvale. Arheološki tim koji roni na lokalitetu Soline izvršio je pregled središnjeg dijela uvale Gradine, i na opće oduševljenje utvrđeno je na 4 do 5 metara dubine postojanje gotovo istovjetnog naselja kao i na Solinama. Na lokalitetu su pronađeni neolitički artefakti poput kremenih sječiva, kamene sjekire, te ulomci žrvnjeva.

JP

Objavljeno u ESPRESSO

Arheolozi su pronašli jedinstveni sanduk s dobro očuvanim začinima, od šafrana do papra i đumbira, u olupini kraljevskog broda koji je prije više od 500 godina potonuo u Baltičkom moru blizu Švedske. Olupina broda Gribshund, koji je bio vlasništvo kralja Hansa od Danske i Norveške, ležala je na morskom dnu od 1495. godine kada je potonuo vjerojatno nakon požara, a monarh je u to vrijeme bio na političkom sastanku u Švedskoj. Olupinu broda pronašli su sportski ronioci još 60-ih godina, no sporadična istraživanja provedena su zadnjih nekoliko godina.

U prethodnim izronima na površinu su izvučeni veliki predmeti kao što su pramčana ukrasna glava te drvo. U novijim istraživanjima koje vodi Brendan Foley, znanstvenik arheolog sa sveučilišta Lund, pronađeni su začini zakopani u sedimentima.

„Baltik je čudan - niska razina kisika i mali postotak slanosti, niska temperatura, toliko organskih tvari tako je dobro očuvano u Baltičkom moru što ne bi bilo moguće u oceanskom sustavu”, rekao je Foley, no smatra svejedno izvanrednim da su začini pronađeni u tako dobrom stanju.

Začini su bili statusni simbol, jer samo su bogati ljudi mogli priuštiti svojem nepcu dodatke jelu poput šafrana ili klinčića koji su se uvozili u Europu. Vjerojatno su začini putovali s kraljem Hansom dok je bio na sastanku u Švedskoj.

Znanstvenik sa Sveučilišta Lund Mikael Larsson, koji je proučavao ovo otkriće posebno je zadivljen šafranom.

- Ovo je jedini arheološki kontekst u kojem je pronađen šafran. Zato je ovo jedinstveno i vrlo posebno otkriće. - kazao je Mikael Larsson.

(Hina)

Objavljeno u ESPRESSO
Označeno u
Nedjelja, 12 Ožujak 2023 13:20

Skriveni hodnik Velike piramide u Gizi

Skriveni hodnik dug devet metara otkriven je blizu glavnog ulaza u 4500 godina staru Veliku piramidu u Gizi što bi moglo dovesti do novih otkrića, objavili su egipatski dužnosnici za antikvitete. Hodnik su otkrili znanstvenici projekta Scan Pyramids koji od 2015. proučavaju unutrašnjost piramida neinvazivnim tehnologijama uključujući infracrvenu termografiju, 3D simulacije i endoskope.

Velika piramida sagrađena je, kako se vjeruje, oko 2560 godine prije Krista, za vrijeme vladavine faraona Keopsa. Visoka je 146 metara.

Nedovršeni hodnik vjerojatno je napravljen kako bi se prerasporedilo težinu piramide oko glavnog ulaza udaljenog sedam metara ili neke još neotkrivene prostorije ili prostora, rekao je Mostafa Waziri, čelnik Vrhovnog vijeća za antikvitete, na konferenciji za novinare ispred piramide.

Waziri je rekao da će znanstvenici nastaviti sa skeniranjem kako bi utvrdili što se nalazi ispod hodnika ili na njegovu kraju.

Za pet prostorija iznad kraljeve prostorije u drugom dijelu piramide također se vjeruje da su sagrađene kako bi se rasporedilo težinu goleme strukture.

„Moguće je da je faraon imao više od jedne odaje”, rekao je Waziri.

Znanstvenici su potvrdili postojanje hodnika pomoću radara i ultrazvuka, a slike su načinili endoskopom iz Japana debelim šest milimetara koji su provukli kroz spoj u kamenu.
Godine 2017. znanstvenici projekta Scan Pyramids objavili su da su u Velikoj piramidi otkrili prazan prostor dug najmanje 30 metara, što je bilo prvo tako veliko otkriće od 19. stoljeća.

(Hina)

Objavljeno u ESPRESSO

Podmorska arheološka istraživanja potopljenog prapovijesnog naselja kod rta Soline na otoku Korčuli, koje provodi Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru nastavljena su tijekom svibnja. Pronađeni su brojni ulomci keramičkih posuda i kremenih alatki, a posebno se ističu koštane alatke, u funkciji igala i šila, od kojih pojedine imaju visoku umjetničku i kultnu funkciju, a ne samo upotrebnu.

U projektu je kao zamjenik voditelja istraživanja sudjelovao i dr.sc. Domagoj Perkić, viši kustos Dubrovačkih muzeja.

- Nekadašnje obalno naselje sa samih početaka kasnog neolitika, oko 4.900 godina pr. Kr., nalazilo se na umjetno podignutom poluotoku, koji je sa zapadne strane bio povezan s kopnom. Naselje je u tlocrtu gotovo pravilnog sedmerokutnog oblika, što je definirano i danas vidljivim suhozidima. Zbog podizanja mora na našoj obali, ali i izuzetno povoljnog položaja, zaklonjenog od vjetrova i valova, naselje je postepeno dospjelo ispod površine mora i ostalo sačuvano u relativno odličnom stanju. Brojne keramičke, koštane i litičke nalaze moguće je pronaći na samoj površini naselja, na dubini od četiri do 4,5 metra, međutim debljina kulturnog sloja od preko jednog metra ukazuje na dugotrajno i intenzivno korištenje ovog položaja kroz duže razdoblje. - istaknuo je zamjenik voditelja istraživanja dr. sc. Domagoj Perkić.

Na vanjske, rubne suhozidne konstrukcije, sačuvane u visini od jednog metra ispod površine morskog dna, nastavljaju se daljnji zidovi, vjerojatno od raznih objekata unutar naselja. Za razliku od prošle godine kada je istraživan rubni prostor, ovogodišnja istraživanja bila su usmjerena na unutrašnji dio naselja.

- Istraženo je oko 8 m², što čini svega oko 0,1 % cjelokupnog nalazišta. Stoga je još uvijek teško govoriti o pojedinim detaljima ili karakteristikama naselja. No, na osnovu bogatih pokretnih arheoloških nalaza, kao što su brojni ulomci keramičkih posuda, kremenih i koštanih alatki, ostataka drva i ugljena možemo govoriti o datiranju i atribuiranju nalazišta u kasni neolitik, odnosno pripadnost takozvanoj hvarskoj kulturi ili hvarskom stilu ukrašavanja, što je karakteristično za veći dio istočnojadranske obale tog doba. Možemo pretpostaviti istaknutu prapovijesnu zajednicu, koja je na ovom lokalitetu proizvodila kremene alatke (nalazi gotovih alatki, ali i škarta – nusproizvoda u njihovoj proizvodnji), možda čak s njima i trgovala, jer se za većinu kremene sirovine pretpostavlja srednjeitalsko porijeklo. To bi značilo čestu komunikaciju i trgovinu s italskom obalom, o čemu nam svjedoče i brojni drugi lokaliteti neolitičkog razdoblja s okolnog područja, gdje nesumnjivo imamo potvrđeno sirovinsko porijeklo kremena u područje Monte Gargana u Italiji, Vele Spile u Veloj Luci, Gudnje kod Stona, Viline špilje iznad izvora Omble i drugih. – kazao je dr. sc. Domagoj Perkić.

Uz brojne otegotne okolnosti i ograničavajuće čimbenike potopljeno neolitičko naselje kod rta Soline na otoku Korčuli stavlja se na kartu važnih arheoloških lokaliteta u znatno širem mediteranskom i europskom kontekstu. Daljnja istraživanja, multidisciplinarni pristup i buduće analize zasigurno će iznjedriti brojne nove spoznaje o najranijim razdobljima naše prapovijesti.

U pomorskim arheološkim istraživanjima koje je vodio dr.sc. Mate Parica, uz dr.sc. Domagoja Perkića sudjelovali su i stručnjaci iz drugih institucija, Gradskog muzeja Korčula, Muzeja Grada Kaštela, tvrtke Kantharos i Kaukal te udruge Kanata.

JP

Objavljeno u ESPRESSO
Petak, 26 Studeni 2021 20:16

Novo veliko arheološko otkriće na Pelješcu

Izuzetno bogati grobovi s višestrukim ukopima iz 4. st. pr. Kr. pronađeni su u Zakotorcu na poluotoku Pelješcu, tijekom istraživanja jedne od grobnica uz prapovijesne gomile. U istraživanjima provedenima u drugoj polovici listopada ove godine, sudjelovao je i voditelj dubrovačkog Arheološkog muzeja dr.sc. Domagoj Perkić.

- Od nalaza posebno se izdvajaju oni koji vjerojatno pripadaju ženskim ukopima: pojedine brončane igle i fibule (spone), perle od jantara, stakla i bronce, kameni pršljenci ili pak neupitno muškim individuama: oružje (željezna koplja, noževi, čak možda i mačevi, trobridne brončane strjelice). Pojedine nalaze nije moguće vezati izravno uz pojedini spol kao što su grobni prilozi u smislu keramičkih posuda (u pravilu grčkog porijekla, kao najskuplje i najkvalitetnije posude tog vremena) te ukrasi za kosu i odjeću (spiralni ukrasi, tzv. Saltaleoni). – istaknuo je dr. sc. Domagoj Perkić.

Uz ovogodišnja istraživanja u Zakotorcu, nastavljena su i prošlogodišnja u Nakovani gdje se započelo s istraživanjima prapovijesnih kamenih gomila na brdu Zmijna, nasuprot impozantnog prapovijesnog gradinskog naselja i danas zvanog Grad.

- Prva od istraženih gomila devastirana je u ranijim razdobljima, moguće već u rimsko doba, nakon što su Rimljani osvojili ove krajeve, između 35. i 33. g. pr. Kr. Naime, u tom vremenu rimski vojskovođa Oktavijan (kasnije car August) kreće u konačno osvajanje Ilirika te u svom krvavom pohodu u potpunosti porobljava, među ostalim otoke Korčulu i Mljet, a vjerojatno i Pelješac. O tome saznajemo iz povijesnih izvora, najviše od rimskog pisca Apijana, koji opisuje Oktavijanove pohode i ratove u Iliriku. - rekao je dr. sc. Domagoj Perkić.

- Naravno, spomenute devastacije mogle su se dogoditi i nešto kasnije, no zasigurno prije puno vremena. To se može zaključiti iz tzv. kulturnih slojeva koji su se tijekom višestoljetnog razdoblja ponovno stabilizirali i na površini ništa nije upućivalo na devastaciju. Također, bitna je i danas živa tradicija kod lokalnog stanovništva, koji paze na gomile znajući da se u njima nalaze grobovi i koji drže da im se može dogoditi strašna nesreća ukoliko ih oskvrnu. – naglasio je dr. sc. Perkić i dodao „kako se i pored utvrđenih devastacija na osnovu arheoloških nalaza koji su preostali u grobu, može pretpostaviti vrijeme izvornog pokopavanja, vjerojatno stanovnika s Grada, u 3. st. pr. Kr”.

domagoj perkic 261121dr. sc. Domagoj Perkić; foto DUM

O tome nam svjedoče pojedini ulomci helenističkih keramičkih posuda iz tog vremena te jedna gema kao kruna prstena. Geme su obično vrste poludragog kamena, u uporabi kao ukras (dio prstena, ogrlice, broša), amulet (štiti od uroka i bolesti) ili kao pečatnjak. Ukrasi su u pravilu urezani, no kod naše geme, zbog oštećenja taj urezani prikaz nije čitljiv. No, pored manjeg broja nalaza, za arheologe ne manje bitni su drugi momenti i ostaci. Tu se prije svega misli na ostatke grobnih konstrukcija i cijele kamene gomile unutar koje se nalazi grob. Utvrđeno je kako se ove gomile, specifičnog oblika (s tri rubna vijenca koja se prstenasto nastavljaju jedan na drugi i završavaju s centralnom grobnicom) u pravilu datiraju u kraj starijeg i mlađe željezno doba, dakle negdje od 5. do 1. st. pr. Kr. Na taj način, na širem prostoru brda Zmijna u Nakovani možemo pratiti pogrebne običaje i grobni, sveti prostor, kroz najmanje zadnja dva tisućljeća prije Krista. - kazao je dr. sc. Domagoj Perkić.

- Imamo uobičajene kamene gomile u razdoblju kasnog eneolitika i brončanog doba (kraj 3. i prva polovica 2. tisućljeća pr. Kr.), groblja na ravnom (van gomila) tijekom kasnog brončanog i ranog željeznog doba (druga polovica 2. tisućljeća i početci 1. tisućljeća pr. Kr.) te na kraju opet gomile, ali sada nešto drugačijeg, specifičnog oblika krajem starijeg i kroz mlađe željezno doba. – istaknuo je dr.sc. Perkić također rekavši kako „prostor Nakovane predstavlja izuzetno bitan prostor za buduća istraživanja, u svim domenama ljudske egzistencije”:
- Prostor gradine Grad kao mjesta gdje su živjeli, brdo Zmijna i drugi okolni prostor kao mjesto gdje su se pokopavali, te za sada najbolje istraženi prostor Spile Nakovana, gdje je bilo izvjesno svetište, za sada nepoznatim ritualima i štovanim božanstvima. - kazao je voditelj dubrovačkog Arheološkog muzeja dr.sc. Domagoj Perkić.

Istraživanja u Zakotorcu i Nakovani obavljena su u suradnji Centra za prapovijesna istraživanja iz Zagreba, Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Instituta za arheologiju i Dubrovačkih muzeja te uz potporu udruge Hrvatski dom iz Viganj i financijsku pomoć Općine Orebić. Uz dr.sc. Domagoja Perkića stručnu ekipu činili su i dr. sc. Hrvoje Potrebica, dr. sc. Marko Dizdar i Marta Kalebota uz neizostavnu logističku pomoć Ivana Pamića.

Kako izgledaju nalazišta na Pelješcu i dio pronađenih artefakata pogledajte u fotogaleriji u prilogu.

JP

Objavljeno u ESPRESSO
Petak, 01 Listopad 2021 20:24

Ne treba biti sivi sokol za doći do Smrdengrada

Smrdan - grad, Smrdengrad ili utvrda Smrdan je u najmanju ruku mjesto neobičnog imena pa za odluku otići mu u posjet čini se i ne treba više. Međutim, kao pasioniranim lutalicama tragovima srednjovjekovlja nije nam promakao niti obilazak obližnjoj nekropoli Greblje u Proviću. 

Smrdengrad je smješten ponad Kleka i može mu se prići pješačkim putem iz samog mjesta ili pak starom serpentinastom cestom koja spaja dubrovačko primorje, preko jezera Kuti, do doline Neretve i Zažablja, a na koju se s magistrale iz smjera Dubrovnika treba priključiti nakon graničnog prijelaza Klek.

provic smrdengrad 1 01102021

Preporuka, a kako bi se upotpunio obilazak, lagano je pješačenje makadamskim putem od Smrdengrada prema zapadu, prema Proviću i nekropoli s iznimnim primjercima stećaka koji naprosto mimikriraju s krškim krajem.

smrden grad tekst 2 01102021

Smrdengrad je u današnjim tlocrtnim obrisima proširen i dograđen krajem 17. stoljeća, na mjestu nekadašnje utvrde sagrađene u 15. stoljeću kao obrambeni kompleks, a služio je nakon uspostave mletačke vlasti nad Osmanlijama, serdarima, odnosno istaknutim vojnim časnicima Nonkovićima, u obrani i nadziranju Neumskog zaljeva. 

smrden grad tekst 3 01102021

Iz povijesnih vrela može se saznati da se prvobitno utvrda nazivala Kulina, a godina 1691. je, čini se, presudila imenu kakvo danas znamo, s obzirom da je u toj godini i obranjena od Osmanlija pa je od tog vremena u narodu i poznata kao Smrdan - grad zbog neugodnog mirisa trupala osmanlijskih vojnika koji ostadoše oko nje. 

Utvrda je trapezoidnog oblika, opasana prilično očuvanim kamenim bedemima u duljini oko 300 metara, a prilazi joj se sa sjeverne strane makadamskim putem gdje vas najprije dočeka kula kružnog tlocrta koja je zasigurno bila izgrađena na više „bojeva”, odnosno katova. Po tipologiji srednjovjekovnih utvrđenja i samom položaju čini se da je to bila i glavna obrambena kula, nazivana i „donžon” kula, odnosno branič kula, koja se u pravilu nalazila s bočne strane pristupa utvrdi ili gradu pa je kao takva imala ulogu stražarnice i zaštite grada. 

smrden grad tekst 4 01102021

Glavni ulaz u kružnu kulu smješten je s unutarnje strane utvrde, a pogledom unutar njenih ostataka vidljivi su utori u kamenom obodu zidova koji su zasigurno služili nošenju međukatne konstrukcije za koju bi se moglo pretpostaviti da je bila drvena. Omanji otvori, na razini kata, orijentirani na više strana, služili su za osmatranje i naravno, obranu utvrde.

smrden grad tekst 5 01102021

Neizostavni dio svake utvrde je mogućnost opskrbe vodom, tako se na samom ulazu uz kulu još uvijek nalazi bunar.

Prepoznavanje namjene ostalih građevina unutar obora utvrde i slojevitosti vremena gradnje, s obzirom da se naziru većinom omirine, zapravo nije moguće bez opsežnijih arheoloških istraživanja. Ipak, za ostatke zidova pravokutne građevine sa zabatnim zidovima krovišta, na jugoistočnom dijelu uz bedem utvrde, moglo bi se pretpostaviti da su tvorili glavnu stambenu kulu koja se u pravilu nalazila nasuprot glavne obrambene kule. 

smrden grad 6 01102021

Nadalje, kao mali graditeljski kuriozitet, u samom bedemu podno stambene kule, nalazi se omanja niša s otvorom u dnu koja je mogla služiti za izljevanje vrele tekućine za obranu utvrde, a takvi se otvori nerijetko mogu naći u srednjovjekovnim utvrdama te se u terminologiji medievalnih fortifikacija nazivaju mašikule, izljevnice ili pechnase.

crkva sv roka smrdengrad tekst 01102021

Danas se unutar bedema nalazi i potpuno obnovljena crkva Gospe od Grada s kvadratičnom apsidom i preslicom, izgrađena je početkom 18. stoljeća, a izvorno posvećena svetom Roku. Prema izgledu crkve može se zaključiti kako je u više navrata bila dograđivana i obnavljana. 

Omirine utvrde prepoznate su i kao utočišta brojnim biljnim i životinjskim vrstama pa je u aktivnostima kao promatranje ptica i ovaj lokalitet prepoznat kao oblik afirmiranja graditeljske i prirodne baštine budući su na ovom području nastanjene zaštićene ptice sova ušara i sivi sokol. Isto tako, nemojte se iznenaditi ukoliko iz otvora ziđa izleti i poneki gušter zelembać. 

smrden grad tekst 8 01102021

U neposrednom zaleđu utvrde svakako treba prođirati i ostacima stambenog ruralnog sklopa, ali i zaviriti u stare kamene građevine gospodarske namjene podno bedema utvrde. Zbilja su to vrijedni primjerci vernakularne arhitekture gdje su poneke građevine ostale tek u tragovima izvornih materijala i načina gradnje, a samo rijetke obnovljene za život što svjedoči i grančica bršljana postavljena na kračun vrata kao želja vlasnika da svaka naredna godina bude rodna kao i ta vazdazelena biljka. 

E pa kad kreneš pisati o neobičnostima imena grada tako valjda treba i završiti. Eto, u nekom prošlom vremenu grad se još nazivaše i Smridan, a kako bi zapisano u pismu koje je Zulfikar Hadžibeg, kapetana Vidoške (Stolačke) kapetanije, 1759. godine uputio slivanjskom župniku don Filipu Gjurišiću*. 

smrden grad knjiga slivno 01102021

*Darko Utovac; Knjiga o Slivnu; 2020. godina.
Ilustracije:- Razglednica s motivom utvrde i crkve na Gradu oko 1910. g. iz zbirke Huzek-Talajić; - Pismo Zulfikara Hadžibega svećeniku don Filipu Gjurišiću
Fotografija crkve sv. Roka/Gospe od Grada; Martin Burić

**Rubriku „Put pod noge” čitajte svakog prvog petka u mjesecu.

Objavljeno u ESPRESSO