Prikazujem sadržaj po oznakama: kemikalije

Europljani su još uvijek izloženi prekomjernim količinama bisfenola A, štetne kemikalije poznate kao BPA koja se desetljećima koristi u proizvodnji određenih plastičnih proizvoda, objavila je krajem prošlog tjedna Europska agencija za okoliš.

Agencija EU-a priopćila je da su uzorci urina prikupljeni od Europljana u više zemalja otkrili da je izloženost BPA-u i dalje "znatno iznad prihvatljivih razina zdravstvene sigurnosti" i predstavlja potencijalni rizik za milijune ljudi.

BPA je sintetička kemikalija koja se široko koristi u plastičnim i metalnim posudama za hranu, višekratnim bocama za vodu i cijevima za pitku vodu. Čak i u malim dozama, kemikalija može oslabiti imunosni sustav, navela je agencija. Ostali zdravstveni problemi koje BPA može uzrokovati uključuju neplodnost i alergijske reakcije na koži.

Bisfenol A i dva druga bisfenola koji se koriste kao zamjena za BPA izmjereni su u urinu 2756 odraslih osoba iz 11 zemalja: Hrvatske, Češke, Danske, Francuske, Finske, Njemačke, Islanda, Luksemburga, Poljske, Portugala i Švicarske.

"Razina prekoračenja varirala je između 71 posto i 100 posto", rekla je EEA sa sjedištem u Kopenhagenu za tih 11 zemalja.

"Zahvaljujući revolucionarnom EU-ovom istraživačkom projektu ljudskog biomonitoringa, možemo vidjeti da bisfenol A predstavlja mnogo rašireniji rizik za naše zdravlje nego što se dosad mislilo", izjavila je izvršna direktorica EEA-e Leena Ylä-Mononen.

"Moramo ozbiljno shvatiti rezultate ovog istraživanja i poduzeti više radnji na razini EU-a kako bismo ograničili izloženost kemikalijama koje predstavljaju rizik za zdravlje Europljana."

BPA je već godinama zabranjen u plastičnim bocama i ambalaži koja sadrži hranu za bebe i malu djecu u EU.

U veljači 2018. blok je također uveo stroža ograničenja za BPA u svim materijalima koji dolaze u dodir s hranom.

(Hina)

Toaletni papir neočekivan je i potencijalno velik izvor kemikalija PFAS, koje nazivaju i vječnim zagađivačima štetnima po ljudsko zdravlje i koje ulaze u otpadne vode i tlo, pokazuje studija. Perfluoralkilne i polifluoralkilne tvari (PFAS) velika su skupina tisuća sintetičkih kemikalija stvaranih od 40-ih godina, a naziv „vječne” dobile su zato što je njihov životni ciklus jako, jako dug.

Prisutne su u brojnim predmetima svakodnevnog života (kozmetici, nepropusnoj odjeći, kuhinjskom priboru koji sprječava prianjanje...) a povezuju se s više tipova raka, kardiovaskularnih bolesti, tegoba s plodnošću i poremećaja ponašanja u djece.

Znanstvenici koji su proveli studiju objavljenu u časopisu Environmental Science & Technology Letters, prikupili su od studenoga 2021. i kolovoza 2022. role toaletnog papira koje se prodaju u Sjevernoj Americi, Latinskoj Americi, Africi i zapadnoj Europi. Prikupili su i uzorke otpadnih voda iz stanica za pročišćavanje voda u Sjedinjenim Državama.

Otkrili su prisutnost fosfata diPAP (Polyfuoroalkyl Phosphoric Acid Diesters), spojeva koji se mogu pretvoriti u stabilnije PFAS kao što je potencijalno kancerogena perfluoroktanoična kiselina (upotrebljava se u proizvodnji teflona). Ovo otkriće PFAS-a u higijenskom papiru može se tumačiti činjenicom da neki proizvođači dodaju kemijske tvari pri preradi drva u papirnu kašu, a tragovi tih kemijskih tvari ostaju u finalnom proizvodu.

I reciklirani toaletni papir može također biti proizveden iz vlakana koja potječu iz materijala koji sadrže PFAS, navodi studija.
Mjerenja su zatim bila uspoređena s podacima iz drugih studija o PFAS-u u otpadnim vodama i s podacima o korištenju toaletnog papira po stanovniku u više zemalja.

Studija pokazuje da iz toaletnog papira dolazi oko 4 posto diPAP-a otkrivenog u Sjedinjenim Državama i Kanadi, oko 35 posto diPAP-a pronađenog u otpadnim vodama u Švedskoj te do 89 posto u Francuskoj. Razlike od zemlje do zemlje, a posebno u Sjevernoj Americi proizlaze iz činjenice da drugi kemijski proizvodi kao što su kozmetika, tekstil te ambalaža za prehrambene proizvode čine udio u PFAS-u u otpadnim vodama.

Znanstvenici ističu da je bitno smanjiti njihovu prisutnost u otpadnim vodama koje se često ponovno koriste za navodnjavanje zbog čega su PFAS -u dugoročno izloženi ljudi i okoliš.

Europska agencija za kemijske proizvode (ECHA), kojoj se obratilo pet zemalja članica Europske unije sredinom siječnja, treba odlučiti da se PFAS zabrani do 2026. godine.

(Hina)

Gomile umjetnoga kemijskog i plastičnog otpada u cijelom su svijetu uvelike premašile granice sigurne za čovječanstvo i planet na kojem živimo, zbog čega je hitno potrebno poduzeti fiksna ograničenja u njihovoj proizvodnji, zaključili su znanstvenici.

Procjenjuje se da na tržištu danas postoji oko 350.000 različitih proizvedenih kemikalija i da ih velike količine završavaju u okolišu.

"Negativan utjecaj takvog otpada dovoljno je velik da počinje utjecati na ključne funkcije planeta Zemlje i na njezine sustave", rekla je u intervjuu za AFP Bethanie Carney Almroth, znanstvenica sa Sveučilišta Göteborg i koautorica nove studije.

Proveli su je stručnjaci Stockholmskog centra za otpornost, a objavljena je uoči održavanja UN-ove konferencije u Nairobiju krajem mjeseca na kojoj će se raspravljati o borbi protiv zagađenja plastikom "od izvora do mora", rekla je voditeljica Programa UN-a za okoliš, Inger Andersen.

Kemikalije i plastika utječu na biološku raznolikost, stvarajući dodatan stres ekosustavima koji su otprije ugroženi. Pesticidi neselektivno ubijaju žive organizme, a plastiku u organizam unose sva živa bića na našem planetu.

"Neke kemikalije ometaju rad hormonskih sustava, ometaju proces rasta, metabolizam i utječu na razmnožavanje divljih životinja", rekla je Carney Almroth.

I premda je potrebno uložiti veće napore da bi se spriječilo ispuštanje tih štetnih tvari u okoliš, znanstvenici sada traže drastičnija rješenja, poput strožih, fiksnih ograničenja u proizvodnji.

Trenutačno se reciklira manje od 10 posto svjetske plastike, premda se istodobno proizvodnja od 2000. godine udvostručila na čak 367 milijuna tona. Po nedavnim studijama danas je ukupna težina plastike na Zemlji četiri puta veća od biomase svih živih sisavaca.

"Pokušavamo ukazati na to da je možda došao trenutak da kažemo: 'A sad je dosta, što je previše, previše je'. Možda sve ovo više ne možemo i ne smijemo tolerirati", upozoravaju švedski istraživači.

"Možda bismo trebali uvesti neka fiksna ograničenja u procese proizvodnje. Možda trebamo reći: 'Više od ovoga ne možemo i ne smijemo proizvesti'."

Već nekoliko godina Stockholmski centar za otpornost provodi studije o "planetarnim granicama". Radi se o devet planetarnih granica koje omeđuju iznimno stabilno stanje u kojemu je Zemlja postojala 10.000 godina, od početka ljudske civilizacije. Među ostalima su to emisija stakleničkih plinova, korištenje slatkovodnih izvora vode i ozonski omotač, a čovječanstvo ih je dosad prešlo čak pet.

Cilj znanstvenika je utvrditi nalazi li se čovječanstvo u "sigurnom operativnom prostoru" ili su granice prekoračene i prijete budućnosti planeta.

Utjecaj takozvanih "novih entiteta" ili umjetnih kemijskih proizvoda kao što su plastika, antibiotici, pesticidi i metali koje ne smatramo prirodnima, i dosad su predstavljali velik problem.

"Problem je vrlo složen i tek sada počinjemo shvaćati velike i dugoročne posljedice izloženosti spomenutim enitetima", rekla je Carney Almroth.

Sve su to potpuno novi entiteti, stvoreni ljudskim aktivnostima s uglavnom nepoznatim učincima na Zemljin ekosustav, no značajne količine tih novih entiteta svake godine ulaze u okoliš.

Ne samo da postoje tisuće ovakvih proizvoda, već i podaci o opasnostima koje oni predstavljaju često ne postoje ili su klasificirani kao korporativne tajne. Usto su kemikalije relativno nova kategorija, a većina ih je razvijena u posljednjih 70 godina.

"A mi govorimo o 350.000 različitih supstanci", istaknula je Carney Almroth.

Brzina kojom se pojavljuju ovi zagađivači u okolišu uvelike premašuje sposobnost vlada da procijene globalne i regionalne rizike, a kamoli da kontroliraju bilo kakve potencijalne probleme", smatra znanstvenica.

"Ne znamo dovoljno o velikoj većini njih, ne znamo kolika se količina takvih supstancija proizvodi, kolika je njihova stabilnost, kako utječu na okoliš ili u kolikoj su mjeri toksični. Poznati su nam samo neki od njih, a o utjecaju većine na okoliš nemamo pojma", kazala je.

Čak i najopsežnije baze podataka, poput Uredbe REACH Europske unije, donesene radi bolje zaštite ljudskog zdravlja i okoliša od rizika koji mogu predstavljati kemikalije, pokrivaju samo 150.000 proizvoda, a samo trećina ih je bila predmet detaljnih studija o toksičnosti. Načelno se Uredba REACH primjenjuje na sve kemijske tvari, ne samo one koje se upotrebljavaju u industrijskim procesima, nego i one koje upotrebljavamo u svakodnevnom životu, primjerice u sredstvima za čišćenje, bojama te proizvodima kao što su odjeća, namještaj i električni uređaji. Stoga bi ta uredba trebala utjecati na većinu tvrtki Europske unije.

Osim porasta proizvodnje plastike, predviđanja pokazuju da će ispuštanje plastičnog onečišćenja u okoliš rasti, unatoč golemim naporima mnogih zemalja da se ta vrsta otpada smanji. Carney Almroth smatra da još uvijek ima "vremena da se stvari poprave", no treba poduzeti "hitne i ambiciozne akcije... na međunarodnoj razini". Tim istraživača usredotočio se na ono što je dosad poznato, a djelomične informacije kojima raspolažu bile su dovoljne da izvuku alarmantan zaključak. Carney Almroth smatra da se, bez obzira na to koliko se truda ulaže tijekom faze proizvodnje ili gospodarenja otpadom, proizvodnja mora smanjiti, jer što se više proizvodi više je opasnog otpada.

Švedska znanstvenica i njezini kolege vjeruju da je prijelaz na kružno gospodarstvo iznimno važan, a to znači mijenjanje materijala i proizvoda koji će se moći ponovno upotrijebiti, a ne rasipati, stvaranje kemikalija i proizvoda za recikliranje, kao i puno bolji pregled kemikalija koji ne bi štetio Zemljinu ekosustavu.

(Hina)