Prikazujem sadržaj po oznakama: istraživanje

Mladi u Hrvatskoj iskazuju nepovjerenje u političke institucije i medije te nisku zainteresiranost za politiku i izbore, a demokraciju u Hrvatskoj vide kao lažnu, pokazalo je istraživanje "Mladi, mediji i demokracija" predstavljeno u četvrtak u organizaciji Centra Miko Tripalo.

Po prvi puta su prikazani podatci anketa provedenih među studentima Fakulteta političkih znanosti, u dobi od 18 do 29 godina, koji prikazuju percepciju i angažman mladih o političkim temama.

"Rezultati ankete nam daju temporalnu perspektivu, a to je zapravo jedna depresivno- statična perspektiva", komentirao je profesor Fakulteta političkih znanosti Kosta Bovan anketu koja se provodila u razdoblju od 25 godina, od 1995. do 2020.

Rezultati su pokazali da je među mladima neprekidno "nisko zadovoljstvo" s demokracijom u Hrvatskoj. Ispitivalo se i povjerenje u političke institucije i medije, a rezultati su pokazali nepovjerenje među mladima koje je kroz godine sve veće.

Dio ankete se bavio i političkim znanjem među studentima, a postotak točnih odgovora od 2012. do 2020. je "u stabilnom padu". Zainteresiranost za politiku i izbore, uz određene skokove 1999. i 2020., također je stabilno i nisko.

Zbog niskih i problematičnih rezultata, provedeno je i nadopunjujuće istraživanje o tome kako mladi razumiju ključne političke ideje.

"Važno nam je bilo ustanoviti kako mladi razumiju ideju demokracije, što su to mediji i kakvu ulogu u društvu imaju novinari i građani, a to je nešto što se ne vidi u rezultatima ankete koji predstavljaju kvantitativne pokazatelje", rekao je Bovan.

U svrhu istraživanja, proveli su se polustrukturirani intervjui s 24 mlade osobe, od 18 do 29 godina, iz Zagreba, Splita, Rijeke, Vodnjana, Pule, Osijeka i Varaždina i s njima se razgovaralo o tome što za njih znače određeni politički termini i ideje.

Na pitanje o tome kako sudionici razumiju demokraciju, pokazalo se da imaju usko razumijevanje demokracije koje skoro isključivo vežu s izbornom procedurom i idejom nadzora kojeg građani imaju nad političarima.

"Kada su sudionici govorili o jednakosti prava i o slobodama, i dalje su se te ideje instrumentalno razumjeli u kontekstu izbora", objasnio je Bovan.

"Ne može moj glas vriditi, ako tvoj ne vridi", jedan je od odgovora sudionika o viđenju demokracije iz perspektive jednakosti, a iz perspektive slobode "Meni to znači pravo slobode izbora".

Sudionici istraživanja su imali pozitivno stajalište o demokraciji kao sustavu, no, ono gdje vide problem su negativne strane demokracije koje se događaju u Hrvatskoj.

"Demokraciju u Hrvatskoj vide kao izopačenu demokraciju i lažnu demokraciju", zaključio je Bovan.

(Hina)

Kroz projekt „Dugin put“ provedeno je istraživanje, prvo tog tipa, koje je ispitalo iskustva i potrebe mladih LGBTIQ+ osoba u Dubrovačko - neretvanskoj županiji. Online dio istraživanja je uključio 41 anketiranog ispitanika/icu koji borave u županiji više od devet mjeseci godišnje, dok je u fokus grupama sudjelovalo 12 mladih koji trenutno u njoj žive.

Istraživanje je pokrilo iskustva „coming outa”, osjećaj slobode i otvorenosti oko izražavanja svog rodnog identiteta i/ili seksualne orijentacije, doživljeno nasilje te potrebe za sadržajima namijenjenim LGBTIQ+ mladima u lokalnoj zajednici.

- Rezultati istraživanja o potrebama LGBTIQ+ mladih na području naše najjužnije županije jasno pokazuju zatvorenost, nerazumijevanje, strah od nasilja, uvreda i izbacivanja iz društva i obitelji - to su samo neke od specifičnih poteškoća s kojima se susreću u svojoj sredini, školi, obitelji zbog svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Čak 68 % ispitanih planira se iseliti ili razmišlja o iseljenju iz svoje županije, a za njih 73 % nemogućnost otvorenog življenja svog LGBTIQ+ identiteta potpuni je ili jedan od razloga iseljenja. - istaknula je Antonija Stojanović Almesberger iz udruge LORI, koordinatorica istraživanja na projektu.

Od ispitanih, najveći postotak, njih 98 %, o svom identitetu je otvoreno govorilo bliskim prijateljima, koji u velikoj mjeri i reagiraju pozitivno (kod 85 % ispitanih). Međutim, kod uže obitelji, u okviru koje bi bilo idealno da mladi uživaju povjerenje i podršku, u najvećem postotku znaju ili djelomično znaju sestre (64 %), potom majke (57 %) i braća (53 %), dok o njihovom identitetu najmanje znaju očevi (45 %). Negativno su u najvišoj mjeri reagirali očevi (kod 69 % ispitanih), dok su majke negativno reagirale kod nešto više od polovice (52 %). Široj okolini te osobama s kojima se susreću gotovo svakodnevno, poput nastavnika, kolega, zdravstvenih djelatnika, uglavnom (66 % - 97 %) nisu otvoreni o svom LGBTIQ+ identitetu. Drugim riječima, u okviru svojih nuklearnih obitelji LGBTIQ+ mladi na području naše županije često ne mogu otvoreno razgovarati o problemima vezanima uz svoj seksualni/rodni identitet niti otvoreno potražiti podršku, savjet i/ili zaštitu.

Većina ispitanih (76 %) je doživjela neke oblike verbalnog nasilja (pogrdni nazivi, vrijeđanje, ismijavanje) jednom ili više puta zbog svog LGBTIQ+ identiteta. Polovica (51 %) je doživjela nasilje na društvenim mrežama ili internetu, 44 % ih je doživjelo prijetnje fizičkim nasiljem, a 22 % ih je i bilo izloženi fizičkom nasilju. Seksualno nasilje u vidu neželjenih seksualnih kontakata doživjelo je čak 37 % ispitanih, dok je prema ovom istraživanju pokušaj seksualnog napada ili silovanja doživjelo posebno zabrinjavajućih 30 %.

Najviše je ispitanih (56 %) doživjelo nasilje od strane nepoznatih osoba, dok je 51 % ispitanih koji pohađaju školu doživjelo nasilje od strane svojih kolega/ica jednom ili više puta. Čak njih 31 % doživjelo je nasilje od strane majke, a njih 21 % od strane oca. U vezi doživljenog nasilja 61 % ispitanih se povjerilo nekome, a osobe kojima su se najčešće povjeravali bili su prijatelji, članovi obitelji, psiholozi u školama. Nažalost, čak 39 % ispitanih osoba nije iskustvo doživljenog nasilja podijelilo ni s kim u svom okruženju, dok je samo 10 % ispitanih i prijavilo doživljeno nasilje.

Koordinirator projekta iz Udruge Bonsai Ivan Matić naglasio je kako „se nasilje lakše odvija kada se osobe izvrgnute nasilju boje povjeriti te zatražiti pomoć, a ovo istraživanje potvrđuje da LGBTIQ+ mladi u našoj županiji često skrivaju svoj identitet, ili nemaju podršku, od najužih članova obitelji”.

- Pri tome ne treba zaboraviti da su LGBTIQ+ mladi izloženi i drugim oblicima nasilja kojima su izloženi i svi drugi mladi. Naš je zadatak da svi zajedno mijenjamo te okolnosti i stvaramo sigurnu sredinu u kojoj će se otvoreno razgovarati i u kojoj će sram te potrebu za skrivanjem prventsveno imati nasilnici. - kazao je Matić.

Ne čudi stoga što 83 % ispitanih osjeća da je u svojoj lokalnoj zajednici primorano živjeti na način da moraju skrivati vlastiti LGBTIQ+ identitet. Razlozi koje su ispitanici naveli su strah od nasilja, uvreda i izbacivanja iz društva i obitelji. Mnogi su pak istaknuli kako je problem života u malim mjestima i gradovima težak zbog mnoštva predrasuda, većeg međusobnog poznavanja stanovništva (što podupire strah da će se njihov LGBTIQ+ identitet otkriti i osobama za koje one ne žele da to znaju) te postojanja dvostrukih standarda među različitim skupinama ljudi. Usprkos tome, situacija je bolja u krugu prijatelja/ica gdje je 83 % ispitanih izjavilo kako sa svojim prijateljima slobodno razgovaraju o svom ljubavnom životu, a njih 50 % u svom svakodnevnom okruženju ima osobe kojima se mogu obratiti za savjet ili informaciju vezanu za svoju seksualnost/rodni identitet/seksualnu orijentaciju.

Najvažnijim faktorom koji može doprinijeti stvaranju sigurnog i prijateljskog okruženja za LGBTIQ+ osobe ispitani smatraju postojanje udruge koja bi im pružala podršku. Uz ovaj faktor, važni su im i drugi faktori za razvoj zajednice, poput postojanja savjetovališta za LGBTIQ+ osobe, kampanja za senzibiliziranje javnosti o LGBTIQ+ temama te generalno proširenje zajednice (prilika za međusobno upoznavanje) i postojanje mjesta gdje se LGBTIQ+ osobe mogu okupljati u sigurnom okruženju.

Projekt „Dugin put“ je podržan kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova, a provodi ga Udruga za razvoj civilnog društva Bonsai uz podršku udruga LORI iz Rijeke i Dugine obitelji iz Zagreba.

JP

Mladi u Hrvatskoj podjednako često biraju tradicionalni obrazac odlaženja na „spojeve” kao i upuštanja u suvremene, slobodnije oblike odnosa, a dugotrajne veze pokušavaju izbjegavati dok ne stabiliziraju karijeru, ukazuju na to rezultati nedavnog istraživanja.

Radi se o istraživanju „Suvremeni oblici datinga među mladima u dobi od 18 do 25 godina“, koje su provele Lucija Šutić s Edukacijsko - rehabilitacijskog fakulteta i Margareta Jelić sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Ana Krnić s Visokog učilišta Algebra.

One su se poslužile metodom kvalitativnog istraživanja koje karakterizira mali, ali ciljani uzorak i neposredni intervjui s članovima fokusne grupe. Tako su znanstvenice razgovarale s 28 osoba prosječne dobi od 23 godine, među kojima je bilo 13 žena i 15 muškaraca. Njih 15 su bili studenti, šestero zaposleni, a sedmero nezaposleni. Trinaest sudionika bilo je samaca, a nitko od nezaposlenih sudionika nije bio u ljubavnoj vezi. Dva muška sudionika sebe su opisala kao homoseksualce.

PROMJENE U ZAPOČINJANJU VEZA

Tako se uvelike počelo mijenjati tradicionalno započinjanje romantičnih veza dvoje mladih ljudi. Oni su izlazili na klasične „spojeve”, kroz koje su najprije razvijali emocionalnu, a potom i fizičku bliskost. Pod utjecajem različitih društvenih promjena, uključujući pojavu društvenih mreža, mladi se podjednako opredjeljuju za moderne, suvremene, neobavezne oblike „spojeva“ koji obuhvaćaju otvorene veze, „prijateljstva s povlasticama”, seks bez obaveza, poziv na seks i veze za jednu noć.

Oni koji slijede tradicionalne predloške obično upoznaju partnera u svakodnevnim situacijama ili preko zajedničkog prijatelja i počnu izlaziti na neobavezne spojeve. Drugi način je razvoj romantične veze iz prijateljstva.

Partneri modernog oblika veza obično se upoznaju u klubu, na društvenim mrežama ili u aplikaciji za upoznavanje i odmah počnu razgovarati ili se povežu. To može dovesti do povremenih romantičnih veza, tj. otvorene veze tzv. prijateljstva s povlasticama, seks bez obaveza, poziv na seks i veze za jednu noć, ističu autorice u članku objavljenom u novom broju časopisa Revija za sociologiju.

„Naši zaključci sugeriraju da možda nema kulturoloških razlika između scenarija datiranja hrvatskih i američkih odraslih osoba, premda neka istraživanja pokazuju da je hrvatsko društvo još uvijek više kolektivističko”, kažu autorice i dodaju da su „milenijalci“ vjerojatno odrasli pod utjecajem individualističkih vrijednosti.
Još jedan važan nalaz studije kazuje da mladi vjeruju da dugotrajne veze vode braku i/ili zajedničkom životu pa će, ako žele završiti školovanje i izgraditi karijeru, nastojati izbjeći dugotrajne ljubavne veze i odgoditi brak.

Budući da još uvijek imaju seksualne potrebe ili potrebu za intimnošću, pokušavaju razviti ležerne veze koje će zadovoljiti njihove specifične potrebe, kažu autorice.

DVOSMISLENOST VEZA JE ZBUNJUJUĆA ZA ŽENE

Povremene veze sa seksualnim odnosima karakteriziraju umjerene do visoke razine strasti, a niske do umjerene razine intimnosti i niske razine predanosti. Nalazi kao i prethodne studije u inozemstvu identificiraju seksualni užitak kao glavni razlog zašto se mladi ljudi upuštaju u povremene seksualne odnose, a kada je to jedini motiv za ulazak u odnos, osoba će se zadovoljiti nečim ležernijim. Štoviše, ti odnosi mogu biti zabavni i opuštajući, kao i pomoći partnerima da uvježbaju svoje vještine i nauče što žele od svojih budućih dugoročnih veza, objašnjava se u članku.

Autorice napominju da suvremeni odnosi mogu biti zbunjujući, jer ih različiti ljudi definiraju na različite načine i, sukladno tomu, imaju različita očekivanja od partnera. Naime, kada ne slijede tradicionalni scenarij za upoznavanje, ispitanici nisu sigurni koje su specifične norme ponašanja. Tako je trećina žena koje su se upustile u vezu iskusila nejasnoće u pogledu statusa svoje veze, a dvije trećine žena doživjele su nejasnoće u pogledu svog prijateljstva s osobom s kojom su se „spetljale“. Ova dvosmislenost može rezultirati tjeskobom, ljubomorom, frustracijom, ljutnjom, kao i raskidom prijateljstva.

KAKO JE PROVEDENO ISTRAŽIVANJE...

Istraživanje je provedeno metodom kvalitativnih istraživanja koja, za razliku od kvantitativnih, podrazumijeva uzorak s manjim brojem sudionika, s kojima istraživači provode neposredne intervjue, pa su autori naveli i nekoliko ograničenja toga istraživanja.

Hrvatsko istraživanje obuhvatilo je 28 osoba, dok je za usporedbu, slično američko istraživanje uključilo 77 sudionika. Hrvatski podaci su u skladu s američkim istraživanjem, ali njegove rezultate treba testirati na većoj kvantitativnoj studiji, ističu autorice.

Sudionici su uključeni primarno putem osobnih mreža i bile su to osobe koje žive u velikom urbanom području, pa iako su neki od njih naveli su da su odrasli u ruralnim područjima, rezultati bi možda bili drugačiji da je uzorak bio heterogeniji, ističu.
Ipak, istraživanje proširuje razumijevanje romantičnih veza kod mladih, a kao jedna od prvih hrvatskih studija na tu temu, ocjenjuje se, daje važan doprinos u području istraživanja partnerskih odnosa.

Može poslužiti ne samo kao referenca za buduća istraživanja, nego i kao osnova za razvoj preventivnih programa koji će jačati romantične kompetencije te razvijati komunikacijske vještine kod mladih u razdoblju odraslosti u nastajanju, zaključuju.

(Hina)

Ministarstvo poljoprivrede provelo je novo istraživanje o potrošnji proizvoda ribarstva i akvakulture u Hrvatskoj za 2020. i 2021. godinu s ciljem utvrđivanja dostupnosti proizvoda ribarstva i akvakulture i potrošnje po glavi stanovnika, a podaci govore o trendu rasta.

„Kako bi se izračunala potrošnja po glavi stanovnika, izračunata je dostupna ponuda proizvoda koja je podijeljena s brojem stanovnika, uzimajući u obzir sve dostupne podatke, preciznu destinaciju proizvoda i potrošnju stranih turista. Naime, imajući u vidu značajan broj godišnjih posjetitelja u Republici Hrvatskoj, procijenjena je potrošnja stranih turista za navedene godine te je ista oduzeta od ukupne dostupne neto ponude i nije uzeta u obzir prilikom izračuna potrošnje proizvoda ribarstva hrvatskog stanovništva.” - stoji u priopćenju iz tog ministarstva.

Iz Ministarstva poljoprivrede također navode da je u 2021. godini ponuda proizvoda ribarstva i akvakulture rasla te je s 88,8 tisuća tona za gotovo 13,7 posto veća u odnosu na 2020. godinu i za gotovo 20 posto u odnosu na ponudu u 2018. godini. Kada je riječ o 2020. godini, ponuda je iznosila više od 78 tisuća tona i u odnosu na 2018. godine bila je veća za 5,8 posto.

„Potrošnja proizvoda ribarstva i akvakulture po glavi stanovnika u Republici Hrvatskoj iznosila je u 2020. godini 19,30 kg, a u 2021. godini 22,90 kg, što predstavlja zaista značajno povećanje, osobito u odnosu na 2018. godinu kada je potrošnja iznosila 18,06 per capita.” - navode također iz Ministarstva poljoprivrede, te ističu da je tijekom 2020. godine porastao ulaz sirovine u prerađivačke objekte radi veće potražnje za konzerviranim proizvodima kao izravna posljedica provođenja mjera uzrokovanih pandemijom virusa COVID-19 i djelomičnog zatvaranja HOREC-a sektora.

Religiozni katolici u Hrvatskoj naginju odstupanjima od rodnih stereotipa koji se promiču u nekim službenim izjavama Crkve i to, suprotno od izjava, ne vodi do razaranja i negiranja ljudske prirode. Rezultati su to istraživanja provedenih 2017./2018. godine u okviru projekta "Relacijski rodni odnosi u Hrvatskoj: modernizacijske i razvojne perspektive – GENMOD", u kojem je metodom licem-u-lice sudjelovalo 1210 osoba.

Istraživanje je provela doktorica katoličke teologije i znanstvena savjetnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar Jadranka Rebeka Anić i dio njih objavila u članku u novom broju časopisa Nova prisutnost.

Religiozni katolici oni su koji za sebe navode da pohađaju vjerske obrede jednom mjesečno ili češće.

Dekonstrukcija teološke antropologije polazi od tvrdnje da je ljudski odnos prema rodnim pitanjima oblikovan kulturnim i društvenim odnosima ljudi, a nije esencijalistički, odnosno nije ga Bog takvim "propisao".

Brojnim crkvenim dokumentima, izjavama papa, biskupskih konferencija i pojedinih biskupa, dekonstrukcija rodnih stereotipa tumači se kao destrukcija kršćanske antropologije, kaže autorica navodeći to kao okvir istraživanja. Za razliku od toga, dodaje autorica, postoje dokumenti i izjave u kojima se crkveno učiteljstvo ograđuje od biološkog determinizma te dopušta dekonstrukciju rodnih stereotipa, ali bez dovođenja u pitanje muško-ženske prirode na kojoj se temelje.

Istraživanje polazi od stereotipa da su muške osobine aktivnost, ambicioznost, razumnost, samostalnost i odlučnost, a ženske nježnost, osjećajnost, nesigurnost i strpljenje. Sudionici istraživanja većinu osobina smatraju podjednako muškima i ženskima, a neke stereotipno muške osobine poput razumnosti i, donekle, samostalnosti, pripisuju ženama.

Odstupanje od rodnih stereotipa izraženije je kod žena. One su stereotipno muške osobine ambicioznost, samostalnost, odlučnost i razumnost sklonije pripisati vlastitom spolu. No, jednako su tako sklonije pripisati sebi stereotipno ženske osobine kao što su osjećajnost i strpljenje, kaže istraživanje.

Muškarci međutim ne pripisuju vlastitom spolu osobine koje se stereotipno pripisuju ženama.

Ni žene ni muškarci ne pokazuju tendenciju da nježnost, osjećajnost, strpljenje i nesigurnost pripišu muškarcima.

Autorica zaključuje da se konstrukcija i dekonstrukcija katoličke antropologije trajno događa i da ne vodi razaranju i negiranju ljudske prirode već shvaćanju procesa koji su utjecali na definiranje muško-ženske prirode.

Upućuje na to da se suvremena katoličko-teološka antropologija o komplementarnosti spolova još temelji na onoj koju je dao Aristotel, pa je time filozofski, a ne teološki utemeljena.

Identitet žene određen je prirodno-filozofskim tumačenjem zadanosti, a ne na temelju biblijskog pojma slike Božje. Ni u Starom ni u Novom zavjetu ne postoji definicija prirode žene ili muškarca, ističe u analizi teologinja Anić.

Oslobađanje od nadiđenih aristotelovskih postavki na kojima se temelje definicije muške i ženske prirode u katoličkoj antropologiji otvara mogućnost za razvoj te antropologije izvan granica biološkog determinizma, ocjenjuje splitska teologinja i redovnica Jadranka Rebeka Anić.

(Hina)

Rezultati ispitivanja provedenog u dvije srednje škole u Hrvatskoj pokazali su da je 59 posto učenica i učenika stupilo u spolni odnos, ali da tek 17 posto njih ima visoku razinu znanja o spolnosti i prevenciji rizičnih ponašanja.

Anonimno je anketirano stotinu učenica i učenika Srednje medicinske škole i Gimnazije Matija Mesić u Slavonskom Brodu, među kojima su bile 72 djevojke i 28 mladića.

Istraživanje je objavljeno u novom broju Časopisa za primijenjene zdravstvene znanosti koji izdaje Zdravstveno veleučilište iz Zagreba, a autori članka su Valentina Koporčić iz Opće bolnice Pula i Željko Jovanović sa sveučilišta u Puli i Rijeci.

Učestalost stupanja u spolne odnose češća je među ispitanicima Medicinske škole, ali je među njima češći i razgovor o spolnom životu, ističu autori.

Najčešći razlog prvog stupanja u spolni odnos je ljubav (62,7 posto), a potom znatiželja (28,8 posto).

Među ispitanicima koji su prakticirali spolne odnose, 57,6 posto ima stalnog partnera, a 23,7 posto navodi kako su imali partnere za jednu noć.

Znatno je češći seks za jednu noć među gimnazijalcima, kao i izbjegavanje upotrebe kontracepcije te informiranje putem interneta.

Gotovo svi ispitanici izjavili su da upotrebljavaju kontracepciju, ali njihova znanja o spolnosti, posebno ona gimnazijalaca, nisu na zadovoljavajućoj je razini, ističe se.

Većina ispitanika (72,9 posto) naglašava kako je upoznata s dosadašnjim spolnim životom partnera. Kao najčešće korišteni oblik kontracepcije ističu prezervativ (74,6 posto).
Na ginekološkom pregledu nikad nije bilo 58,3 posto djevojaka, a tek 17 posto ispitanika imalo je sve točne odgovore iz područja spolnog zdravlja.

Većina od 65 posto sudionika smatra da bi besplatna sredstva za kontracepciju smanjila broj neželjenih trudnoća i spolno prenosivih bolesti, dok gotovo svi smatraju da je zdravstveni odgoj potreban u školama, zaključuje se.

(Hina)

Prije 30-ak godina s teretnog broda pao je kontejner u sjevernom dijelu Tihog oceana, iz njega su isplivale tisuće gumenih patki koje i danas dolaze do plaža pružajući vrijedne podatke znanstvenicima o oceanima. Kontejner s 29.000 gumenih pataka, kornjača, dabrova i žaba krenuo je iz Hong Konga u SAD. Umjesto na odredištu teret je u oluji završio u moru u siječnju 1992.

Snažni valovi i moćni vjetrovi igračke su odgurali prema obalama diljem svijeta na putovanja dulja od onih koje su njihovi proizvođači ikad zamislili. Ljudi koji su šetali plažama skupljali su ih i postupno putovanja plastičnih igračaka za kupanje privukla su pozornost znanstvenika.

Vrijeme potrebno igračkama da stignu do različitih dijelova svijeta i rute kojima su išle pružili su mnoge neočekivane uvide u struje oceana.

Američki oceanograf Curtis Ebbesmeyer preuzeo je vodeću ulogu u studijama, nakon što je nekoliko godina ranije prikupio podatke nakon slične brodske nesreće. Kad je više od 60.000 Nikeovih tenisica završilo u moru, a zatim otplutalo na zapadnu obalu SAD-a i Kanade, angažirao je mrežu kupača da dojave što su pronašli. Kontaktirali su ga i kada su otkrili gumene patke, prateći njihovo porijeklo kroz zaštitni znak proizvođača.

"Nesreća s gumenim životinjama donijela je znanstvenicima pravu riznicu podataka", kaže Johanna Baehr, oceanografkinja sa Sveučilišta u Hamburgu. "Jednim potezom osigurano je tisuće podataka - u uobičajenim uvjetima ne bismo jednostavno bacili u more toliko znanstvenih mjernih instrumenata odjednom."

Ideja istraživanja oceanskih struja korištenjem plutajućih uređaja daleko je od nove. "Korištenje plutača jedna je od najstarijih metoda istraživanja mora", kaže oceanograf Jörg-Olaf Wolff sa Sveučilišta Oldenburg.

Davne 1864. istraživač Georg von Neumayer iz njemačkog pomorskog opservatorija u Hamburgu bacio je bocu s porukom u more dok je plovio s rta Horn. Njegovo pismo tražilo je od nalaznika da izvijesti gdje je i kada pronađena boca. Stigla je do Australije. "To je bilo prije više od 150 godina i pomoglo je boljem razumijevanju velikih oceanskih struja", kaže Wolff.

Danas znanstvenici koriste uređaje opremljene GPS-om za bilježenje preciznih podataka o temperaturama, salinitetu vode ili tlaku zraka koji se odašilju putem satelita.

"Postoje i uređaji koji tonu s površine do dubine od 1 i 2 kilometra, prikupljajući podatke, pa se vraćaju na površinu", kaže Wolff.

Podaci koje su osigurale flote gumenih igračaka bili su daleko manje precizni.

"Ali to je bolje nego ništa, pogotovo zato što su podaci generirani besplatno", kaže on, napominjući da visoka cijena digitalnih mjernih uređaja znači da je nemoguće koristiti ih u tako velikim brojevima.

Patke, dabrovi i žabe prvo su kružile u smjeru suprotnom od kazaljke na satu u sjevernoj pacifičkoj struji, od Sitke na obali Aljaske, duž Aleutskih otoka, pokraj poluotoka Kamčatke i konačno natrag preko Tihog oceana uz zapadnu obalu SAD-a do Aljaske.

Godine 1994., 1998., 2001. i 2003. Ebbesmeyer je primio izvješća o nalazima iz Sitke, što sugerira da su se neke od igračaka napravile nekoliko krugova. Druge su pobjegle iz vrtloga i stigle do Havaja i Australije.

"Možda je jedno od najuzbudljivijih otkrića da su igračke odlutale iz Tihog oceana u Sjeverni Atlantik", kaže Baehr.

"To su predvidjeli odgovarajući modeli, ali životinje su dokazale da se to doista može dogoditi."

Skupljači predmetana plažama još su uvijek pronalazili igračke početkom 2000-ih na istočnoj obali SAD-a, kao i u Škotskoj i Engleskoj. Znanstvenici kažu da su otplutale prema sjeveru kroz Beringov tjesnac u Arktički ocean, dosegnuvši Grenland, iako ostaje nejasno jesu li bile smrznute u ledu ili su 'sjedile' na ledenim plutačama.

„Ova ruta je bila zanimljiva potvrda da tamo postoji površinska struja koja prelazi toliku udaljenost“, kaže Wolff.

On je koristio plutače kako bi istražio kako se otpad distribuira u Sjevernom moru, kao dio interdisciplinarnog tima osnovanog 2016. Bacili su 65.000 malih drvenih plutača u Sjeverno more, označenih brojem i zahtjevom da se prijavi njihov pronalazak s detaljima o mjestu i vremenu.

Ovaj projekt je također pružio neočekivane uvide u to da se struje u Sjevernom moru mogu preokrenuti pod određenim uvjetima.

"Iznenada smo primili izvješća iz Engleske koja su pokazala da drvene plutače više ne plutaju u smjeru suprotnom od kazaljke na satu kao i obično, već u smjeru kazaljke na satu", kaže Wolff. Znanstvenici nisu znali da je to moguće.

Takve studije mogu omogućiti bolje razumijevanje distribucije plastičnog otpada kako bi se razvili načini za postupanje s njim.

Korištenje plutajućih instrumenata također može pružiti podatke za razvoj meteoroloških modela i u konačnici poboljšati prognoze, kao i predviđanja za desetljeća koja dolaze, s obzirom na klimatske promjene, kaže Baehr.

Za sada nije jasno što se dogodilo s gumenim igračkama koje nisu pronađene. Wolff vjeruje da ih više nema na morima. Nakon 30 godina vjetra, valova i UV zračenja, gumene patke i žabe vjerojatno su se pretvorile u mikroplastiku. Baehr, međutim, kaže da je nekoliko igračaka možda još uvijek vani, možda smrznuto u ledu, i da bi se mogle pojaviti.

"Gumene patke imaju zastrašujuće dug vijek trajanja, kao i sva plastika koja se vrti u moru", kaže ona.

(Hina)

Prvo medicinsko ispitivanje na svijetu u kojemu je dozvoljeno namjerno izlaganje ispitanika koronavirusu traži dobrovoljce radi razvoja boljih cjepiva. Istraživanje Sveučilišta u Oxfordu pokrenuto je prošlog travnja, tri mjeseca nakon što je Britanija postala prva zemlja koja je odobrila ispitivanja covida-19 na ljudima.

Njegova prva faza, koja je još uvijek u tijeku, usredotočena je na otkrivanje količine virusa koja je potrebna za izazivanje infekcije, dok će druga imati za cilj odrediti imunosni odgovor potreban da se spriječi zaraza, objavilo je sveučilište u priopćenju.

Znanstvenici su blizu utvrđivanja najslabije moguće infekcije virusom koja osigurava da oko polovice ljudi koji su mu izloženi dobiju asimptomatski ili blagi covid-19. Zatim planiraju izložiti dobrovoljce - sve prethodno prirodno zaražene ili cijepljene - toj dozi izvorne varijante virusa kako bi utvrdili koje su razine antitijela ili imunosnih T-stanica potrebne za sprječavanje infekcije.

"To je imunosni odgovor koji tada trebamo potaknuti novim cjepivom", rekla je Helen McShane, profesorica na Sveučilištu Oxford i voditeljica studije.

Nalazi istraživanja pomoći će da budući razvoj cjepiva bude mnogo brži i učinkovitiji, stoji u priopćenju. Imunolozi u svijetu pokušavaju točno odrediti razinu imunosne reakcije koju cjepivo mora izazvati kako bi se zaštitilo od bolesti. Kada se jednom ta razina otkrije, potreba za masovnim ispitivanjima cjepiva uvelike se smanjuje. Znanstvenici su desetljećima koristili pokuse na ljudima kako bi razvili tretmane protiv mnogih zaraznih bolesti, ali ovo je prvo poznato takvo istraživanje o covidu-19.

Negativna strana istraživanja je rizik po zdravlje dobrovoljaca koji obole od koronavirusne bolesti, ali sveučilište poduzima sve mjere opreza. Ispitanici moraju biti zdravi i u dobi od 18 do 30 godina. Oni će biti u karanteni najmanje 17 dana, a svi koji razviju simptome dobit će Regeneronov lijek - monoklonska antitijela Ronapreve.

(Hina)